A što baš njih, mislim ni jedna ni druga franšiza nisu nešto izvikane niti su ikad bili među kandidatima za titulu (mada ajde Portland je i bio tamo oko 2000-te negde kad su im igrali još Arvidas Sabonis, Dejmon Stodemajer, Skoti Pipen, Rašid Valas, Stiv Smit, Detlef Šrempf, Bonzi Vels i pravo čudo kako su tad uspeli da izgube to finale Zapada protiv LA Lejkersa sa 4-3 i ostanu bez titule, baš šteta, slično kao nikad prežaljeni Sakramento koju godinu kasnije), plus Nju Orleans ono gotivno mesto, kolevka džeza, pritom i legendarni naše gore list Pit Maravić je tamo igrao, Portland isto jedna onako tiha, nenametljiva ekipa, ekipa u izgradnji koja je skockala vrlo gotivnu i interesantnu mladu ekipu koju predvodi Čonsi Bilaps (isto je bio jedan od onako gotivnijih igrača), tu su recimo Kanađanin Šejdon Šarp, Anferni Simons, Deni Avdija, Skun Henderson, DiAndre Ejton, pa Delano Benton još jedan mladi talentovani Kanađanin, pa tu je i dvojac iz australijske reprezentacije centar Duop Rit i Matiz Tajbol jedan od najboljih defanzivaca među bekovima, pa takođe mladi i sve bolji Belgijanac Tumani Kamara, pa mladi Francuz Rajan Ruper koji ima samo 20 godina (i sa Vembijem, Bilalom Kulibalijem, Risašerom, Aleksom Sarom, Tiđani Salunom i Diabateom i još nekim igračima bi trebalo da predstavlja budućnost francuske košarke), a od nešto malo iskusnijih tu je Džeremi Grent koji je beše bio i član američke reprezentacije na OI u Tokiju.
Tako da sve u svemu jedna onako vrlo mlada, talentovana i gotivna nenametljiva ekipa koja bi mogla da bude vrlo prijatno iznenađenje u nekom narednom periodu (kao recimo Oklahoma ili Klivlend).
Inače ono što mi je drago da vidim je da su vodeće ekipe sad ekipa kao Oklahoma, Memfis, Hjuston, Klivlend, što su poslednjih godina titule osvajali ekipe kao što su Toronto, Milvoki, Denver, i drago mi je da vidim da je liga postala kompetativnija, ujednačenija, decentralizovana da kažem i što se fokus pomerio iz tih izvikanih, bogatij i velikih sredina kao što Los Anđeles, Majami, Čikago, San Francisko više ka manjim mestima u unutrašnjosti i ne toliko bogatim franšizama koje sada vode glavnu reč.
Meni se to iskreno mnogo više sviđa i mnogo mi je zanimljivije nego nekad kada smo imali te tzv. dinastije i godinama dominantne ekipe kao što su bili Čikago, LA Lejkersi, San Antonio (doduše za San Antonio sam baš navijao pa mi svakako nije teško palo da ih gledam kako dominiraju i osvajaju titule), Golden Stejt, nekada Boston i šta ti ja znam, mislim da je ovako kad je liga ujednačenija dosta bolje i zanimljivije.
Eto recimo kad smo kod tih velikih centara drago mi je što su Njujork Niksi ponovo relevantni, što su skockali isto jednu gotivnu ekipu (koju predvode Džejlen Braun, Džoš Hart, Mikel Bridžis eto taj trio iz američke reprezentacije sa SP 2023. naravno Karl Entoni Tauns, Ogugua Anunobi, Prešus Ačiuva (mislim kako ne gotiviti nekog ko ima ime Precious
), itd , mislim da Njujork ima ozbiljnu i konkuretnu po prvi put još od 90-ih i ere Patrika Juinga, Alana Hjustona, Džona Starksa, Leri Džonsona, pokojnog Entoni Mejsona i te družine i da svakako Njujork kao grad od 20-ak miliona ljudi u kojoj je verovatno najpoznatija dvorana na svetu Medison Skver Garden i Njujorčani svakako zaslužuju tim koji bi bio relevantan, konkurentan i koji bi ih dostojno predstavljao.
Inače malo čudo da Njujork Niksi kao vrlo popularna franšiza i ekipa iz najvećeg grada u SAD imaju samo te 2 titule sa početka 70-ih (1970. i 1973.) i da evo već 50 godina nisu uzeli titulu.