Moja supruga i ja do dan danas nismo zavrsili The Walking Dead. Stali na pocetku cetvrte epizode. Suvise smo smoreni pri pomisli da ce kraj biti neizbezno tragican.
Sve se nesto kanim da izguram jednom do kraja, ali ne da mi se. Lakse je igrati emocionalno neutralne igre.
Ja iz nekog razloga volim emocioni kao i mentalni angaznman u igrama, vise mi prijaju i bolji utisak ostave kad ih zavrsim.
Igre koje su kao sto kazes emocionalno neutralne mi deluju mnogo sumornije
Twd ima mracnu, gotovo mucnu i neprijatnu atmosferu, ali tu i sija.
Auh pa obavezno dovrsi/dovrsite. Kraj kakav da je nije bitan, bitno je iskustvo i dozivljaj. A i sve to na stranh, mene bi ubijala znatizelja da vidim sta se desi na kraju da bih svakako odigrao.
Ja se vratih na GTA V. Ovaj put igram jako polako (nisam ni prosli put zurio), razgledam mapu, sagledavam sve mogucnosti i bogme mnogo vise uzivam u igri.
Ja igruckam nesto GTAV, nikako da me uvuce. Toliko je glomazna igra da me plasi. Prevelik svet, previse stvari koje mozes da radis, previse komplikovane kontrole. Ocigledno starim. A jos je framerate kilav.
Kako obicno igrate GTA, gledajuci minimapu i zutu liniju, ili naucite grad pa vam mapa ni ne treba? Ja ni Beograd ne poznajem posle toliko godina, kako cu Los Santos da naucim? Igranje s Oculus riftom bi tu sigurno pomoglo, ovako kao da igram sa onim blinderima sto konjima stave na glavu. Periferna vizija nula.
Ko sto rekoh jednom ranije, nijednu GTA igru nisam zavrsio. Uvek se smorim negde usput. Delimicno je to zbog losih checkpointa (koji su najzad, kazu, resili), a delimicno bas zbog tog osecaja da se stalno vozikam uzduz i popreko kroz nepoznat grad, slepo prateci neku liniju na mapi. Nemam osecaj da kontrolisem sopstvenu sudbinu, samo idem kud mi se kaze. Ako me juri policija, zujim ko muva bez glave, nisam u stanju nikakav plan da oformim jer ne poznajem uopste ulice.
Pokusavam da se orijentisem prema neboderima, ali grad je toliko velik da cim izadjem iz one pocetne zone izgubim se i nista ne raspoznajem. A nekako mi glupo da samo piljim u minimapu kad je ocigledno koliko je truda ulozeno u svaku cetvrt, ma u svaku zgradu maltene. GTAV je toliko detaljan da me boli glava. Svaki razgovor na ulici vredi odslusati. Svaka radio stanica ima dobru muziku. A tek reklame. Oni nisu normalni.
kao hardcore gamer sto i jesi nisi presao nijedan GTA? Aaaaa pa ne ti je ova k’a Njegoseva sineeeee
Najozbiljnije ne dozvoli da te bilo sta zavara u igri, ovo je igra gde se samo opustis i radis sta hoces, pa tek onda skontas zapravo da je proslo 6 sati a ti se nisi makao od fotelje/kreveta
Izvan misije, u zavisnosti od toga sta hoces da uradis, kliknes na ikonicu na mapi koju zelis, automatski ti proracunava najkraci put. Ako se dobro secam linija, ne pricamo o zutoj liniji koja se formira automatski, nego o onoj koja se formira tako sto ti licno izaberes sopstveni waypoint na mapi. Tebe mozda buni snalazenje izvan misija jer se unutar misije automatski navodi. Ako ti je glupo da se snalazis preko mape, jer su se toliko potrudili, mozda za one koji se bolje orijentisu u stvarnosti ima smisla pokusavati drugacije ali za mene je to svakako mission impossible, pa sam zahvalan sto zbog toga ne trpim u igri nikakve posledice. Morao bih godine da provedem u Los Santosu da bih pohvatao samo splet ulica u downtownu. Od policije ja bezim stihijski… i dobro mi ide. Mozda ti vise volis da stvarima pristupas planski i sistematicno, pa te odbija sav taj haos.
Meni je sasvim dovoljno (i previse) sadrzaja unutar misija, i poneka sporedna. Nemam nameru da slusam svaki razgovor na ulici, glupiram se letenjem i skakanjem sa najvise zgrade i slicno. Mozda da sam na pustom ostrvu i da imam samo GTA. Ono random chattera sto pokupim jureci misije, to mi je sasvim ok. Rockstar su bogovi koji su stvorili citav univerzum da bi se mi igrali u njegovom malom kutku.
A ti imas jos i online. To bi moglo da bude zanimljivo, kada ga ispeglaju.
E o ovome pricam. Onoliko su se potrudili da naprave manijakalno detaljan svet, a ja provedem 70% vremena buljeci u sitnu mapicu u uglu ekrana. Kamo srece da su to resili nekakvim lebdecim ikonicama u samom prostoru, makar da znas u kom pravcu da se kreces, pa da sam pronadjes put.
kao hardcore gamer (sto i jesi) nisi presao nijedan GTA?
Cut’ tamo! Ja sam igre prelazio dok si ti jos u pelenama bio! Predji prvo Souls igre, pa se javi.
Salu na stranu, neke igre jednostavno ne legnu, ma koliku im sansu dao. Pricao sam vec o tome podugacko, da ne duzim sad – pre ili kasnije, svaki GTA bi postao vise smaranje nego sto vredi. Uglavnom je bilo do losih checkpointa. A ni gameplay nije bio ne znam koliko kvalitetan, samo raznovrstan. Vecina kvalitetnih igara radi jednu stvar odlicno. GTA igre rade 10 stvari osrednje.
Cak iz ovih nekoliko sati uz GTA V, vidim da su sve poboljsali. Ostaje da se vidi dal je to dovoljno da me drzi do kraja. Suvise sam mator da me uzbudjuje besciljni haos i talozenje zvezdica. Uglavnom me prica zanima. Ali ko sto rekoh, malo me odbija koliko je igra glomazna i sveobuhvatna, sa ne posebno intuitivnim kontrolama.
Svejedno, padam na dupe od toga kakvu su stvar napravili. Artefakt. Za nevericu na sta su sve obracali paznju…
Cekaj sad nudl, zbunjujes me. Kako to da volis pricu u igrama a u isto vreme volis emocionalno neutralne igre, uglavnom igre sa dobrom pricom imaju emocionalnu notu
Ja se krecem kako mi pukne, ponekad koristim GPS ako zurim a ponekad ako znam barem otprilike gde sam ja na mapi i gde mi je cilj lagano krenem i stignem tamo kad tad. A ponekad upalim gps i vozilm sasvim lagano i razgledam okolinu, svasta se moze videti. Juce sam u sred Los Santosa naleteo na neku garazu koja se otvara kao da je posedujem. Jos nisam isprobao da li cuva vozila, skroz je zavucena iza neke zgrade. Takodje sam juce precao skoro ceo Blaine County na biciklu. I po prvi put radio Bounty Hunter misije.
Nisam se dobro izrazio. Trebalo je da kazem da izbegavam ‘emocionalne crne rupe’. Apsolutno volim dobru pricu, narocito ako ima neku tezinu. Ali ne volim da me izbedache. Moraju bas to da zasluze da bih osecao da je vredelo.
Sto se neutralnosti tice, ipak je vecina igara koje igramo dosta povrsna kad su emocije u pitanju. Spasemo svet, dobijemo zensku, usput smo se dobro proveli. Ne kazem da je to lose, samo da je obicno tako. Zato sam se tako izrazio, sorry ako je bilo nejasno.
Krenuo ponovo Call of Duty 4 posle nekoliko godina. Stojim iza toga da je ovo najbolji Call of Duty pored dvojke, i mislim da je najbolja moderna pucačina koja je ikad izašla, po meni bolje i od battlefielda 3 i od novijih call of duty-ja. Black Ops 2 i ta novija bagra ne mogu ni da prismrde četvorci, jednostavno su pravljeni bez neke ideje i samo da izmuzu pare. Stigoh do All ghillied up misije i čim završim kampanju krećem multiplayer, nadam se da ima igrača
Završena je prva epizoda Wolf Among Us, i moram reći, dugo me nije interesovala priča jedne igre koliko je ovde, ako su i ostale epizode ovakve, onda će ovo biti bolje i od Walking Dead. Takođe mi se sviđa što su u igri obratili pažnju na ostale, manje poznate bajke, koje nisu adaptirane od strane Disneya. Što se tiče pada frameratea, desilo mi se jednom prilikom učitavanja scene, ali nije bilo strašno, jer se odmah popravilo. Čitanje Book Of Fables je takođe jako interesantno, i produbljuje svet koji je dočaran igrom. Zaista topla preporuka za igru.
Posto planiram da probam Wolf Among Us,zanima me dal bas svi imate problema sa frame dropovima,usporenjima itd…da ne krecem dzabe i trosim zivce uzgred