Završio i Mouse: PI for Hire i Pragmatu.
Obe su mi dobre bile ali nijedna od njih mi nije onako kliknula da me baš oduševi, tipa da ih spomenem za 6 meseci, uz “nostalgiju” kako sam uživao. ![]()
Mouse PI je estetski zanimljiv i krije neka dodatna iznenadjena u poslednjem delu igre. Ali jeste malo duža nego što bi trebala biti. Duže je tu nego što je dobrodošla, što bi rekli. Za 30$ je baš fer cena i teško je ne preporučiti. Troy Baker daje glas glavnom mišu, i iz crno-belu estetiku i njegov glas nekada sam imao utisak da igram Max Payne iz neke uvrnute dimenzije. Pucanje skakanje i kretanje su maksimalno zategnuti, vrhunski boomer shooter.
Pragmata mi jednosavno nije kliknula, iako je skroz OK. Pucanje i izbor oružja, ta hacking borba evo ni sada ne mogu da odlučim da li mi se svidja ili ne. Snimanje igre samo u “bazi” me je jako nerviralo ali sam se nekako navikao do kraja. Glavni adut igre je odnos Hugha i Diane i u početku kao kul simpatično, na kraju bilo dosta lame i cringe, meni lično. Pogotovo Hugh kao karakter. Igra je jedna od lepših, prelepa estetika.
Obe su mi dobre, i dao bi im istu ocenu, ne znam tu negde 7.5 / 8.
