Igra je odlicna, ne dobra, kompaktna mapa, svasta za istrazivanje, dobri rivordi, noci vise nego jezive, kad te spazi jedna volatajl, jurnjavi se pridrzi bar jos 6 njih, barem na brutal. Noci definitivno za izbegavanje
HDR ocaj, pri tome ostajem
Definitivno jedna od par igara ove godine koja je zapravo vredna i zabavna za igranje, pogotovo na vecoj tezini.
Pirocanac. Jeftinije mu bilo da se pomiri sa bivsom nego da trazi novu.
Ovaj post ce biti sve suprotno sada vec nadaleko cuvenim Dacinim gaming vratolomijama.
Presao Stellar Blade, zabezeknuo sam se kada sam video 50 i nesto sati na save game. Igre su definitivno previse dugacke za moje potrebe, sa NG opcijama koje nikada necu iskoristiti. Poslednjih nekoliko bosiva koji su nefer (sto bi mladi rekli difficulty spike) i imaju insta kill mehanike, iznervirao sam se i spustio nivo tezine na Story. I dalje tesko, mind you. Izabrao sam neki cudan kraj spajanja sa Adamom, koji vidim svi preferiraju i kanonski je i dozvoljava nastavak price sa rebuildovnjem Xiona. Prica je jako zanimljiva, ima dosta arhetipskih i biblijskih elemenata, pa cak su i nazivi glavnih protagonista Eve i Adam. Mogu da kazem da sam zaista uzivao u light Souls mahanici (i big boobs Evi), i za mene iznenadjujuce dobro snalazio bez mape uglavnom, uz internet da mi pomogne u pronalazenju svih robota za nadogradnju health potiona.
Onda sam nastavio drugu predugacku, takodje Souls igru - Khazan. Sve vreme sam prvu trecinu igre bio slucajno na Expert, pa sam spustio na Normal, da se ne zlopatim sa bosovima. Nobody (sem Dacha) has time for that shit. Jedva sam posle dva dana mukotrpnog grinda dobauljao do pola igre, dosao do trece velike zone od ukupno 4. Radim sve side misije, amaterski spear moonlight build, mehanika je relativno zabavna, ali je mozda previse udaraca i komboa. Dacha se nije salio sa 200h, ovde ima solidno contenta, cak i ako ne umires previse cesto.
Uglavnom obe igre igram na Portalu, sto zbog input laga mozda cini malo izazovnijim Souls igre, ali ne primecujem da mi previse utice na performanse i tajming koji je za staracki dom pa mi ne treba bas dodatni hendikep. Ali mnogo je lepo i udobno, uz povremene “izlete” na veliki ekran. Ceka me nakon toga i Mafija, a voleo bih i Expedition 33 da odigram u dogledno vreme, dok se jos nisu ohladile suze gamera sirom sveta od silne melodrame.
Novu treba opet da vodim tamo vamo ručkovi večere ovde sve na gotovo ![]()

Stavio bih ti emoudži onaj što plače, ali ga nema u opticaju ![]()
@robotnjik reši nam još neke emodžije ![]()
Ali zato ima taj što ja hoću tebi da stavim
![]()
Mislio sam kao reakcija na tvoj post, ovde sam svakako mogao da stavim to
plakaćeš ti, opušteno ![]()
Zavrsio sa Zećom i It Takes Two. Igra je veliki napredak u odnosu na A Way Out sto se tice mehanika mada mi je prica i dalje dosta jaca u Way Pit igri. Svidja mi se sto u igri svaki segment donosi novu mehaniku za svakog igraca. Najzanimljivini mi je bio RPG element gde smo igrali kao warrior/Wizard pa sam na kratko imao Diablo experience u igri ![]()
Prica igre me jako podseca na one decije filmove iz Letnjeg Bioskopa koji je bio na RTS 1, ne znam da li je to vama uopste poznato ![]()
Igra je bad simpaticna, dobro optimizivana, sjajna grafika i ultra zabavan gameplay. Jaka preporuka za svakig ko voli coop igre,
Sad Split Fiction kao ultimate crescendo.
Gameplay je bio čaroban, al nam je scena sa slonom ogadila igru do te mere da smo stali. Koja šteta, ko god je radio priču je baš bio edgelord.
Nadam se da je split fiction malo zreliji.
Split Fiction je teza igra. Ipak treba da imas saigraca koji nije dibiduz gejmer
Ok, Ghost Of Yotei ide na hold. Dakle, ova igra bi trebalo da bude benchmark svim developerima kako treba da izgleda finalni proizvod. Igra je ispeglana do savrsenstva, grafika je nestvarna, kontrole su zategnute, prezentacija, dizajn menija, muzika, prica ma sve je desetka ko kuca. Ali je zato barem meni igra toliko dosadna da vam ne mogu opisati. Kontam da je najveci neprijatelj sonyjevih ekskluziva nastavak iste. Isti slucaj i sa God Of War, Horizon, Spiderman, pa eto i Yotei. Sve je tu, svaka stavka je stiklirana, ali jednostavno, ne znam, vec vidjeno i dosadno.
Eto, jedan sam od retkih koji nisu igrali Last Of Us pa ne mogu da kazem kakav je nastavak u odnosu na keca ali ove sto sam spomenuo, meni licno pate od iste bolesti. Prica mi je jako dobra u Yotei-u ali stava sam da bi imala veci impact da je svet linearan ili poluotvoren. Ovako, imamo jednu tesku emotivnu pricu o osveti (poznato?), i umesto da idem to da resim, ja skakucem po pasnjacima za lisicom ne bi li se pomolio ispred oltara i dobio 0.5% veci stagger. Distraction u ovoj igri je najveci koji sam video. Znam, neko ce reci, niko te ne tera da radis sporedne stvari, samo pici glavnu pricu, e pa tera me moj OCD. Anyway, igri ne fali nista, sve je top topova, kao i forbidden west, ragnarok ali eto, ne radi me dovoljno. Odigracu je kad tad, ali za sada pauza.
Uzeo sam Clair Obscur, pa da vidimo what the fuss is all about.
U svim poljima je bolja od keca, sem kod priče, priča je bož’ sačuvaj…
Upravo si opisao moje igra je God of War Ragnarok, ni sam bolje ne bi sročio kako se osećam.
Sve je perfektno, ali je nastavak dosadan, a bolji od prvog dela, jako čudno…
Fantastičan post, svaku reč potpisujem. Baš to, em sve već viđeno em open-world zamajavanje dojadilo za sve pare. Slaba vajda što je ispolirano.
Gledam kako luka igra wolfenstein TNO pre nekog vremena, ne mogu da se sastavim koliko je dobra kampanja – zanimljiva priča, sve zategnuto, nema praznog hoda, ne samo što je igretina nego poštuje tvoje vreme.
Jedva da prave više takve igre. Lakše je napraviti mapetinu da sakupljaš perad, izgleda. ![]()
Nisi. Znam čoveka na forumu koji ne igra ništa što potpisuje Sony ![]()
Pa odigrao sam dosta igara dobrih u poslednje vreme ali ako gledam cisto u pravcu zabave, jer, jelte to bi trebao gejming da predstavlja, hades pa tri mesta prazna pa dead cells, returnal pa opet prazno, pa sve ostalo
Meni je i prvi deo Ghost of Tsushima bio meh, igra lepo izgleda i što kažete ispeglana je maksimalno, ali brate, previše mi je dosadna i spora, mogu misliti kakav je tek drugi deo, kad je sve već viđeno.
