Ok glup sam, čitam triput i ne pratim – jel pričaš o TLoU?
If jes, drago mi da ti se igra više svidela. Mnogi ovde su pljuvali gameplay, meni nikad nije bilo potpuno jasno zašto. Cele diskusije se vodile oko toga.
Ok glup sam, čitam triput i ne pratim – jel pričaš o TLoU?
If jes, drago mi da ti se igra više svidela. Mnogi ovde su pljuvali gameplay, meni nikad nije bilo potpuno jasno zašto. Cele diskusije se vodile oko toga.
Part 2 ima mnogo bolji gameplay, nevidjenu fiziku, ali odlican je i prvi kad se malo naviknes na mehaniku sunjanja, craftovanja i pucanja.
Meni je Grcka bila lepsa, sam ambijent mozda nema toliko mistike, ali je bilo koja igra u grckoj melem za dusu zbog kombinacije mora, sunca, kamenjara i vegetacije.
Ja sam odabrao muskog protagonistu, usled cudnog akcenta i bezosecajnog voice actinga, nisam osetio neku povezanost. Kazu da je Kasandra bolja, ali prica je identicna. Kasnije ima nekih DLC-ova i atlandida, ali u sustini igra je ogroman open world sa zastrasujucom kolicinom questova i ostrva - veliki deo igre odvija se na moru i u side questovima. Kada je u pitanju kvantitet i povrsina za istrazivanje malo igara moze da izadje na crtu Odiseji. Ovde bez problema mozes da ubijes 200+h i nakon toga se pitas gde si bio i sta (i zasto) si radio.
I ja sam vidio da većina kažu da je Kassandra bolja. Ja sam isto igrao sa Alexsiosom, klasičan balvan, teško je osjetiti povezanost da njim.
Priča jeste identična, to je neki fejk akcijski RPG gdje izbori koje donosiš nisu uopšte važni. Dobiješ možda neki drugsčiji cutscene ali nikakve posledice na svijet ne ostavlja taj tvoj izbor kako to biva inače u RPG igrama.
I ja sam uzeo Alexiosa, i sudeci po questu u Valhalli cak je i ubisoft preferirao kasandru. Ne znam ni zasto su ubacivali muskog protagonistu in the first place
DLC su puno bolji od osnovne igre .
Zbog muske ravnopravnosti
Zavrsio sam igru pre neki dan Kirby and Forgotten Land u co-opu sa zenom. Mogu reci da je meni ovo najslabija platformska igra koju je izdao Nintendo u poslednjih nekoliko godina. Verovatno sam navikao na vrhunski kvalitet na koji me je navikao Nintendo pa je zato takav dozivljaj. Glavni nivoi i nisu tako losi, dok sporedni leveli su tako dosadni i monotoni da sam prestao da ih igram u 3.worldu. Opsti utisak je da sam mnogo vise ocekivao od igre. Ocena 6.
Otkud ste njega birali, samo njušku kad sam mu video sve mi bilo jasno. Kasandra tri koplja ispred, vizuelno.
Al mnogo liči na lady hellbender, moram da priznam. Ljudi komentarisali po netu da smo kopirali kasandru, evo mogu ovde ekskluzivno da izjavim kako mi Kasandra nije bila ni na kraj pameti, štaviše ne znam jel uopšte postojala dok sam pravio LH.
Gameplay mi je zasad toliko sličan Originsu da ne umem da ih razdvojim. Po čemu jedna igra da je bolja od druge kad je sve isto? Eto jedino ako me smori veličina igre ili dosadna priča.
Baš razmišljam, ovakve igretine treba igrati ko maraton da trčiš – drži dobar ritam, inače ti lako presednu. Bukvalno pazim da ne preteram sa side-questovima, jer znam da će mi dojaditi. Ne mora svaki kamen da se prevrne nit upitnik poseti.
Manje više igram uvijek sa muškarcem ako ima opcija. Nisam znao da je tolika macola dok nisam čuo voice acting ali tada je bilo kasno.
Ja lično nisam primjetio sličnost Lady Hellbender sa Kassandrom. Ima možda neku sličnost ali nije mi asocijacija na Kassandru jer je dosta mišićavija.
Igram Odyssey pomalo svaki dan, skoro protiv svoje volje. Mnogo cudna igra. Tako lako klizi, sva je ispolirana i privlacna. Kilometri sadrzaja se pruzaju u svakom pravcu, bukvalno. Mogao bih mesecima da spartam po grckoj i cistim ikone ako hocu.
Oces da koljes iz zasede? Moze. Oces da se bijes prsa u prsa? Moze. Oces pomorske bitke? Moze. Oces da lovis druge placenike? Moze. Oces se pentras po gradjevinama? Moze. Oces da resavas zagonetke za dobar loot? Moze. Sve moze.
Uvek si na 5-10 minuta od nekakvog napretka, da malo porastu brojevi, da te drmne doza endorfina. Nije ni cudo da su im igre toliko popularne. A s druge strane, sve ovo obilje ne uspeva da me zaista angazuje. Zabavno dok igram, al cim ugasim konzolu pitam se na sta sam protracio vreme. Bolja prica (odnosno, bolje ispricana) bi puno pomogla, al i ovako je ok.
Ur-igra. Uvek je tu, kad nema nesto bolje. A posto je UI isto ispoliran do bola, zaroniti ponovo posle pauze je bezbolno.
Hocu da kazem, ko ce docekati leto i Diablo 4
Jednom je prosto vise neces upaliti i bices kao 70% ljudi na forumu. Zato jedva cekam Bayek AC deo koji se vraca altair i ezio korenima, gde te prica tera dalje a ne masivni content
Misliš da toga neće biti u novom delu ? čisto sumnjam…
Rekli su da će sledeći AC biti sadržajno dosta kraći. Valjda je i bio prvobitno planiran kao DLC za Valhallu.
Pa da, Ubisoft je možda najviše kritikovan zbog bloat-a od svih pa su izgleda odlučili uraditi konačno nešto po tom pitanju.
Tema je 3 dana stara i definitivno moze da se zakljuci da se na forumu manje igra, kako i zasto ne mogu bas sa sigurnoscu da tvrdim.
Ja sam se malo tokom nedelje vise druzio sa tetom-metom, i mogu da kazem da mi Tetris Effect polako postaje jedan od omiljenijih mi VR naslova, ako ne i igara uopste. Nikada nisam bio veliki fan klasicnog gameplay-a, ali mu je Effect dao dodatnu dimenziju u journey modu: apsolutno spektakularnu muziku i vizuelizaciju, a na sve to i mehaniku povremenog ubrzavanja koja odredjene nivoe cini uzbudljivim kao da igrate God of War. Da covek ne poveruje sta su uspeli da urade sa 40 godina starom igrom, postavlja se pitanje gde su granice rezilientnosti Tetrisa u vremenu.
Svi ovi superlativi ne docaravaju emociju dok igrate Effect. Spomenuo sam vec unikatan soundtrack. Kao neko bez iskustva sa psihodelicnim drogama, ovako zamisljam psiho-tripove na meskalinu i LSD-u, a stanje igraca je bez preterivanja elektronsko indukovani trans koji bi sigurno pokazao nekakve endorfinske pikove u neuronaucnim istrazivanjima.
Uticaj koji Effect moze da ima na nekoga ko prolazi kroz mozda turbulentan period u zivotu, moze da se opise jednom recju - katarzicno, orgazmicko, isceljujuce (svi pomalo mrzimo ovu rec), transformisuce. U obicnom govoru cesto koristimo izraz “sklapanje kockica” kada se poklope odredjene zivotne okolnosti i razbijanjem redova u igri svaki put dobijate mali kick a tranzicija izmedju nivoa je ponovno rodjenje.
Pitanje je da li je Effect u stvari uopste igra ili transcendira okvire medija i postaje nesto drugo: elektronska VR terapija, nova grana healthcare industrije, mozda inspirise neki religiozni VR kult ciji zacetak vec postoji na ovom forumu i savetujem hitan sistemski ignore svim VR skepticima.
Evo jos jedan double post na temu.
Druga interesantna VR igra je fitnes trenazer - Les Mills body combat (ne drzite me za tacan naziv). Ako ste ikada pozeleli svog persinalnog trenera a bilo vam je zao da platite 300-500e koliko danas kosta ovo “zadovoljstvo” u nadasve unosnoj industriji personalnog trenerstva za bogate japije, poskupo kao i svako drugo moderno zlo koje dolazi iz amerike, u ovom slucaju australije. Dakle pazite akciju: odradite personalnu VR seansu, sednete potom na bajs, eko bus ili hibridni auto, da bi zastitili zivotnu sredinu, i odete u starbucks na apsolutno odvratan macha caj i veganski sendvic. Garantujem da cete izgledati kao Dzered Leto… do leta. Ako ti ovaj sales pitch trigeruje influenserske lampice citaj dalje!!!
Dakle rec je o persinalnom treningu za totalne fitnes idiote uz pretpostavku da je ritmicko pomeranje ruku u prostoru samo po sebi izazov za vas. Prvih nekoliko kurseva su vrlo lagani, uz motivacione poruke tetoviranih fitnes manijaka koji vas sve vreme bodre da ne odustanete.
Graficki prikaz je relativno jednostavan. Stojite u mestu dok prema vama dolaze sareni oblici koje morate da udarite ili izbegnete, aktivirajuci ruke, noge ili core (abdomen za vas ne inicirane u fitness religiju). Setting moze da se menja, ali je osnovni lejn gde se nalazite pozicionirani u virtuelnom prostoru isti. Sta da drvim mnogo vise, imate jutjub.
Ako izuzmemo pomalo iritantne australijance (tetovirani manijak i zena, na smenu) koji ce vam davati motivaciju da ne klonete duhom i telom, kao i mogucnost da malo izadjete iz safe VR zone i razbijete nesto, ne iskljucujuci i mogucnost ozbiljnih povreda - vodite dakle strogo racuna o tome da prostor oko vas bude bez prepreka - ideja je u stvari fenomenalna. Nisam probao jos intenzivnije programe, ali vec oni na srednjem nivou mogu da vas nateraju da izgubite posteno kalorija. Malo je bezveze sto mlatite u prazno i verovatno izgledate pritom kao potpuni idiot sa celom skalamerijom, ali u osnovi ideja je zdrava, inteligentno osmisljena i implementirana i moze da bude put ka vasoj licnoj VR fitnes transformaciji vec danas!!! Personalni trener kosta kao VR kaciga, tako da razmislite o ovoj investiciji u vase zdravlje i buducnost.
Telesno-angazujuce VR igre su izvanredan nacin da se malo aktivirate unutar svog omiljenog gaming hobija. Vec sam spominjao neverovatno kul Pistol Whip. Ali zamisljam nesto poput VR Si Fu-a koji bi vas zapravo naucio realnim kung fu vestinama. Zasto ovo ne postoji jos uvek?! Hocu da budem VR Neo SADA i ODMAH.
Igra se samo se ne piše. Evo neki update od mene. Završih Wo Long, priča je to skroz nezanimljiva i očito u drugom planu ali je zato combat bio baš zabavan da sam poslije završenog main story odigrao onda i sve sub bartlefield. Čak sam razmišljao da sve achievement-e izganjam ali neki od tih achievementa ne bi bilo uopšte zabavno ganjati. Midlim prvenstveno na collectables npr. da one male demone što su kao pande nađeš. Igra ti ne kaže koje si propustio tako da bi morao sve ponovo da nađem a da bi ih našao morao bi svaki battlefield je ponovo da prelazim. Ista stvar je sa dragon vein apgrejdima i golden cicada shells, tako da sam odustao od toga. Imam neku svoju metodu kompletiranja igre a to je da radim sve dok mi je zabavno i igrivo, ako je dosadno batalim.
Odlučio sam probati još neke stvari na Game Pass koje nisam imao vremena kad su izašle pa tako završih Signalis i počeo sam Persona 5 Royal. Signalis je bilo pozitivno iskustvo, volim taj vajb starih Rezidenta gdje imaš limitiran inventory space pa trlivstalno do kutije ostavi ovo što mi ne treba sad, uzmi ono što treba itd. Na pola igre sam skontao da me nije briga toliko za combat nego samo igram zbog mozgalica oa sam onda smanjio combat težinu na story mode i tako završio igru. Priča skroz konfuzna i kriptična da sam morao pročitati tekst neki da skontam šta se dešavalo.
Personu sam tek počeo, uvukla me je odmah mada ne znam kako ću se osjećati za jedno mjesec dana pošto znam da je igra ogromna. Vjerovatno neću stići ni na pola do Redfalla tako da će je biti gustirati baš duži period.
Igra se ali nema potrebe da se piše. S’obzirom da zadnjih par dana igram LoL, Overwatch 2 i Diablo 2 u coopu, smatram da nema tu šta puno da se kaže . Realno, koga zanima pisanje o LoLu?