Ja sam jucer izbrisao igru, ostao sam na nekih 97-98% ukupnog completiona.
Sve misije, sporedne misije iliti favors zavrsio, sva blaga pronasao, ‘tice izgadjao itd itd itd.
Sve u svemu dobra igra, iako moram reci da mi je originalni rimejk (oksimoron) za koplje bolji. Ovo je ironicno, zato sto Ragnarok ima koplje, a GoW 2018 ne.
Glavni uzrok mog problema sa igrom je potpuno nelogican combat i neke stvari vezane za ukupni pravac Sony studios igara, ali evo redom.
Vec sam pisao da su radili korekcije u igri u smislu combata i poise-a Kratosa, te je sada svaki protivnik u mogucnosti da Kratosa izbaci iz komboa, dok se isto ne moze reci u suprotnom smjeru.
Blades izazivaju najmanji poise break, sto mi je duplo smetalo posto mi je to omiljeno oruzje, tako da sam veoma cesto bio u situaciji da mi se kombo ili runic napad prekine zbog nekog projektila ili nebitnog protivnika koji je ostao iza ledja.
Ovo samo po sebi nije lose u Souls igrama, ali u igri u kojoj je glavni protogonista Bog rata, ovo je potpuno besmisleno i u kombat smislu nema nikakav net benefit, cak je debelo obrnuto, i dosta oduzima od uzivanja u igri.
Pored ovoga, ono sto mi je takodje islo na zivce je Spartan Rage koji je nikad slabiji u smislu nanosenja dmg-a, te u ovom stanju Kratosu se kombo ne prekida prilikom napada, ali se health redovno skida. Takodje u potpunosti suprotno sa onim sto se podrazumjeva u GoW serijalu.
Druga stvar koja mi smeta je prevelik naglasak na narativne djelove igre koji u nekom momentu postanu festival dosade (jos jedan oksimoron), te svako malo sam bio u situaciji da ispusim cigaru dok oni i dalje brbljaju, ili bolje reci, palamude kako bi GTS rekao.
Konstantna naracija mi opet mozda i ne bi toliko smetala da je nisu nagurali igracima u usta sa djelovima gdje igrate sa onim malim papkom, ovo bi opet ostavio za neki spin off ili DLC, a ne da me tjeras da igram sa nekim za koga ne da nemam interesovanje, nego mi njegovo samo prisustvo veze bubrege u cvor.
Ovo opet smatram da je problem Sony studija gdje je svaka igra postala TLoU wannabe i svako ganja neku satro visoku umjetnost u igri, nesto sto opet pripada nekim drugim medijima.
Svima onima kojima je prica u igri remek djelo bi preporucio da provedu par dana sa Niel Druckmanom i da se uvjere da je lik klasican mirisac svog pr… bolje da ne nastavljam.
Ali evo, ako je nekome TLoU prica remek djelo, preporucujem mu da uzmu da procitaju Dostojevskog, Balzaca, Remarka, Ducica, Andrica, Zmaja, pa onda mozemo razgovarati.
Treca stvar koja mi je smetala je vrlo ocito postarivanje Kratosa u odnosu na prethodne djelove, te je cak dosta stariji i u odnosu na GoW 2018. Ovo uz kombat u kojem Kratos pije batine od svakog grunta mi daje za pravo da mislim da imaju ideju da istisnu Kratosa iz GoW igara i ostave igru ovom malom gilipteru. Uzas.
Ono sto je najbolje u igri je eksploracija. Stvarno sam uzivao u istrazivanju i nadmudrivanju sa igrom i gdje su sve sakrili kovcege i ‘tice, kao i u rjesavanju pojedi ih zagonetki za legendary chests. Vecina regiona mi je na 100% i ovo je u potpunosti organsko istrazivanje bez gledanja yt klipova, sto dovoljno govori o kvaliteti ovog aspekta igre.
Igra izgleda fenomenalno, iako nemam blage veze da li sam igrao na performace ili fidelity postavkama.
Za kraj mogu samo reci da mi je GoW Ragnarok veoma dobra igra sa nekim stvarima koje su me beskrajno frustrirale. Nazalost, kada imamo tacku reference (GoW 2018) ovo postaje lako uocljivo i frustrirajuce, ali sta da kazem, ces’t la vie. Od mene ocjena 9, posto smatram da pojedine stvari smetaju meni i mom karakteru, i nije nuzno losa stvar u vezi igre.
Odin je takodje nevidjeno kul i mocan, na neki skoro mafijaski nacin, pravi god-father, sa teleportacijom koju ocigledno koristi da impresionira mladog Lokija, a Tor ozbiljan i mracan, susta suprotnost benevolentnog saljivdzije kakav je cesto prikazivan (Odin - you’re not fun anymore!)
Salim se malo, mozda preterujem, ali nekako mi se ne slazu izjave.
)
