ZERO PARADES: For Dead Spies - Recenzija

U svetu gde se špijunaža obično svodi na prigušivače, besne automobile, i kul gadget-e Zero Parades: For Dead Spies nudi radikalno drugačiju viziju, onu gde su najopasnija ratišta zapravo hodnici sopstvenog, ruiniranog uma. Igra nas dočekuje sa visokostilizovanom, skoro slikarskom estetikom, nešto nalik ulju na platnu, koja Portofiro, centralno mesto dešavanja igre, pretvara u melanholičnu, izometrijsku razglednicu. Ono što je na prvi pogled izdvaja od žanrovskih konkurenata je svesno odbacivanje klasične akcije u korist strpljive i metodične istrage, gde se uspeh ne meri refleksima, već psihološkom izdržljivošću i težinom svake izgovorene reči.

Ipak, nemoguće je uroniti u ovaj naslov a ne osetiti ogromnu senku Disco Elysiuma koja se nadvija nad svakim dijalogom i ideološkim sukobom. Očekivanja javnosti su, najblaže rečeno, stratosferska, jer ZA/UM ovim projektom mora da dokaže da je njihova formula “RPG-a bez borbe” i dalje relevantna i nakon velikih unutrašnjih previranja u studiju. Pred nama je delo koje ne obećava samo špijunski triler, već pokušaj da se ponovi intelektualni trijumf koji je redefinisao pristup narativu modernih igara. Na kraju, ostaje pitanje da li je ovaj “kompleksni špijunski ples” dovoljno originalan da izađe iz senke sopstvenog nasleđa.

MREŽA LAŽI U ZAPETLJANOM PORTOFIRU

Od studija koji nam je doneo Disco Elysium dolazi ZERO PARADES, jedna špijunska, “tekstualna” CRPG avantura. Vi ste briljantan, ali progonjen operativac na poslednjem, očajničkom zadatku. Okupite svoju razbijenu mrežu, raspetljajte mrežu laži i dokažite se na svetskoj špijunskoj sceni. Brilijantan, pregoreo, možda i proklet, igrate kao operativac Heršel Vilk, alijas KASKADA. Pre pet godina poveli ste svoj tim u ambis i od tada vas progone sopstveni neuspesi. Sada ste ponovo pozvani na dužnost zbog misterioznog zadatka koji bi mogao da vam pruži šansu da se ponovo dokažete i očistite svoje ime i savest.

Već sam početak igre i vaši prvi koraci u ulozi Kaskade biće obavijeni velom tajne. Početna zagonetka se ubrzo razgranava u desetine novih, koje su, poput kompleksnog dijagrama, neraskidivo povezane jedna sa drugom. Prepoznatljivi stil Disco Elysium-a takođe vas odmah “udara u lice”. Ukoliko ste igrali prethodni hit ovog studija, od samog starta ćete se osećati kao kod kuće i tačno ćete znati šta da radite i šta vas očekuje. Pored kretanja i istraživanja Portofira, najveći deo igre obuhvata dobro poznato, konstantno čitanje dijaloga, biranje odgovora i praćenje fabule, što pruža jedinstven osećaj prolaska kroz stranice jedne bogate interaktivne knjige.

@ph1beropt sa još jednom odličnom recenzijom i njegovom prvom na OpenCriticu

1 Like