Znaš ono kad misliš da znaš šta te čeka jer si čuo ime? Ja sam bukvalno mislio da je WARRIORS: Abyss još jedna varijacija onih klasičnih Koei Tecmo “Warriors” igara gde mlatiš hiljade protivnika dok ti ruka ne otpadne. Samo naravno u izometrijskom obliku, kao ajde možda su promenili perspektivu malo, čisto da pomešaju karte i zbune igrače. Ali onda sam upalio igru na Switch 2 i vrlo brzo skontao, ovo nema veze s tim. Ovo je potpuno drugačija igra.
WARRIORS: Abyss je roguelike koja u osnovi možda ima malo sličnosti sa ostalim Warriors igrama, recimo činjenica da uvek imate brdo neprijatelja ispred vas, ali ipak ovo je drugačija igra, drugačija roguelite igra. I to poprilično i totalno neočekivano ozbiljna roguelite interpretacija popularne franšize. Svaki neprijatelj može da vas spusti na zemlju za tili čas ako niste pažljivi. Svaka borba traži da budete budni, da planirate, da birate prave poteze i da znate kad da povučete ručnu. Ja sam krenuo s idejom da ću opušteno razvaljivati gomile i vrlo brzo dobio šamar od prvog bossa koji me je ekspresno vratio na start. I onda sam shvatio, aha, ime ume da zavara, ovo je stvarno nešto totalno drugačije.
Igra vas baca u proceduralno generisane mape podeljene u zone i runde. Svaki run je drugačiji. Imate četiri mape. jednom runu, sa osam proceduralno generisanih soba i tako u krug. Krećete sa jednim istorijskim ratnikom, a ima ih preko sto koje možete da otključate, i polako gradite svoj build kroz formacije, embleme i dodatne moći. I da, ovde nije poenta da zapamtite samo jedan set veština i spamujete ih, nego da stalno prilagođavate svoj stil borbe onome što vam igra baca pod noge. Sada šta su formacije sigurno se pitate. Pa praktično sinergija vašeg tima koji će vam dozvoljavati razne napade i mogućnosti u toku borbe. Jer jeste da vodite jednog heroja, ali to ne znači da ste uvek sami.
Što se heroja tiče, spisak je stvarno impozantan. Od klasičnih figura iz kineske istorije kao što su Lu Bu, Liu Bei, Zhao Yun i Sun Ce, pa sve do japanskih legendi kao što su Nobunaga Oda i Yukimura Sanada. Svaki heroj ima svoje posebne napade, stil borbe i pasivne bonuse koji mogu skroz da promene način na koji prilazite borbi. Neki su brzi i fokusirani na crowd control, dok su drugi spori, ali opasni u duelima protiv bossova. Ono što mi se posebno dopalo jeste što možete da kombinujete više heroja u jednoj borbi preko summon sistema, pa cela stvar dobija dodatnu dubinu. Pravi mali istorijski crossover koji je, ruku na srce, mnogo kul. Druga stvar koja mi se jako svidela je to što vi u osnovi nemate pravi kraj, ili bolje rečeno, kada uspešno završite jedan run, onda faktični ništa niste postigli, jer je “zlo i dalje tu”. Tako da vas igra tera da je pređete sa sledećim herojem, pa onda još jednim, pa još jednim. S obzirom da ovde ima preko 100 heroja i da je ne tako davno ubačen Ryu Hayabusa iz Ninja Gaiden serijala sa ostalom družinom, sumnjam da ću uskoro videti kraj, jer ću neko vreme sigurno igrati samo sa njim. Možda i kraj ne postoji, nego samo tera igrače da igraju iznova i iznova kako bi što više vremena proveli u igri. Mislim realno, još nisam stigao ni da pređem igru sa 20tak heroja, a za 100 će trebati vremena, uzevši u obzir da jedan “run” traje oko sat vremena… uspešni run.
Svaka formacija, svaki izbor bonusa, sve ima posledice. I nema ovde spamovanja tastera, iako kada bi pogledali neki gameplay snimak, deluje da igrač samo to radi. Aako uđete u bitku na slepo, protivnici vas razvale. Boss borbe su posebno teške. Svi imaju svoje faze, svoje slabosti, i ono što mi je bilo posebno kul, svaki put kad poginete, znate tačno zašto ste poginuli. Možda ste bili nestrpljivi, možda niste birali prave bonuse, možda niste dizajnirali dobru formaciju. Ali nikad nije bilo “jeftino”. Još jedna stvar koja mi je legla jeste sistem emblema i nadogradnji. Na svakom runu birate koje bonuse i specijalne moći ćete nositi, neki vam povećavaju štetu, drugi vam daju dodatne summon poteze, treći poboljšavaju healing. Ali naravno, ne možete sve odjednom, pa morate stalno da razmišljate i da pravite kompromis. Svi ti sistemi su povezani, pa svaki put imate utisak da igrate nešto novo, a ne da vrtite isti build iznova i iznova.