Warhammer 40.000 Space Marine 2 - Recenzija

Postoje nekoliko franšiza čije sam nastavke toliko čekao, bolje rečeno, još ih čekam. Normalan Halo, Killzone, Splinter Cell, Darksiders i naravno Space Marine. Poslednja igra je možda jedna od najpotcenjenijih igara sa X360 PS3 ere konzola. Najviše zbog toga što je izašla u čudnom periodu, pri kraju životnog veka jedne konzole, navodno pokupila inspiraciju od jedne najpopularnije Microsoft franšize, Gears of War, i jednostavno, ljudi su je preskakali. Ispod te plitke površine i okružena tako zločestim rečima krila se jedna fantastična igra, koja verno prikazuje brutalnost Warhammer 40K univerzuma. Igru ste igrali kao Titus, komandant druge Ultramarines divizje. Veteran svih ratovaod kako je živ, koji iza sebe ima 200 godina službe ka Imperium of Manu. Da ne spoilujem previše prvi deo, na kraju prve igre, Titus je optužen za jeres od strane Inkvizicije, izbrisan iz svih zapisa imperije i bačen u zaborav.

Sve vreme je služio Deathwatch jedinici, nešto preko 100 godina, a Space Marine 2 tu i počinje, nastavak nakon 13 godina jedne od najboljih igara sa sedme generacije konzola. Titus je sa svojim squadom zadužen da aktivira takozvanu virus bombu, na planeti koja je pod najezdom Tiranidsa. Deathwatch je jedinica koja je zadužena za najrizičnije misije u Imperijumu. Misije koje niko ne želi da pipne, jer je svaka jedinica osuđena na smrt čim je poslata tamo negde. Titus je ceo vek odolevao smrću da bi na početku ove igre bio toliko blizu nje, u trenutku kada dolazi pojačanje i povlači ga sa planete.

Ubrzo nakon toga Titus dobija pardon od Emperora i takozvani „prolaz“ kroz Rubicon Primaris, kroz čiju proceduru postaje Primaris Space Marine. Sada mala edukacija, koja je razlika između običnog Space Marine i Primaris Space Marine. Primarisi su genetski unapređeni, poslednja verzija transhuman ratnika, koji dostižu visinu čak i do 3 metra. Oni na sebi imaju bolji oklop, a genetski su modifikovani ne samo da budu veći ili viš od ostalih, već otporniji, sa boljim reflexima, reakcijom u borbi što naravno znači, bolja borbena spremnost i šanse za preživaljavanje. Da bi primarisi dostigli ovu formu, bilo im je potrebno preko 10 hiljada godina genetskog inželjeringa. Njihovo stvarnje je početo još u 31 milenijumu na Marsu na zahtev Primarcha Roboute Guilliman. To je dovelo do stvaranja najjačih Space Marines jedinica, koji su služili kao vođe drugim Astrades jedinicama, a često su bili grupisani u jednu četu i slati po univerzumu kako bi rešavali probleme na koje naiđu. Toliko o eduikaciji, hajde da se vratimo igri.

Svako ko je igrao Gears of War će videti sličnost tog i Space Marine 2 naslova. Izvedba iz trećeg lica, bolje nišanjenje kada se kamera prebacuje iza desnog ramena Titusa kao i pokreti koji dosta podsećaju. Chainsaw koji je nalik Lanceru u Gearsima i tako dalje. Samo da budem jasan odmah „na početku“ Space Marine nije pokrao inspiraciju od Gerasa, već je to obrnuti slučaj. Cliff Bleziinski u cilju kreiranja Gearsa je bukvalno na svakom koraku vukao inspiraciju iz Warhammera, preko sveta u kome se dešava ta igra, do oružja i same konstrukcije boraca u ovoj igri. Tako da, da, Gears je teško pokrao franšizu koja je ujedno i osnova svih modernih i inspiracija mnogih igara koje igramo danas.

Fantastična stvar u ovoj igri je to što ona ne liči na igru sa sedme generacije konzola, već se tako i igra. Linearna, sa jednim ciljem na svakoj misiji, bez mape sa gomilom znacima upitnika i tako dalje. Poprilično fokusirana, sjajna igra koja ima jedan zadatak, da zabavi i oduševi svako ko je igra. Upravo zbog toga igra i ne okoliša, već vas odmah na početku baca u neverovatan haos ovog univerzuma, sa hiljadama neprijatelja oko vas. Baš zbog toga, igra neverovatno dobro prenosi taj osećaj neuništivosti Spaec Marinaca iz ovog univerzuma, njihovu snagu, snalažljivost i haos i pustoš koji ostavljaju iza sebe. Taj fan-fiction je odlično prenešen sa igre na igrača i ovo je jedina od najimersivnijih Warhammer 40k igara zbog toga.

Mada, vi jeste jedan od najboljih, najjačih vojnika u univerzumu, ali isto tako, igra vas stalno podseća da ste samo jedna komponenta velike ratne mašinerije. Svaka misija je jednostavno prenatrpana neprijateljima i običnih vojnika koji su tu „kao da vama pomognu“. Stalno ćete biti deo nečega većeg od vas, biti fokusirani upravo samo na vašu misiju, dok se divite apsolutno celokupnom haosu oko vas. Svaka scena je breathtaking, svaka borba fantastično urađena, koja će vas držati zakucane za ekran sve do sledećeg lifta. Da, liftovi su problem u ovoj igri jer ih ima prepuno, ali su eto tu jer loading drugih nivoa pod jedan, pod dva, mora nekako da se smiri tenzija i spusti pažnja igračima kako bi se oni opustili do sledećeg obračuna.

Kako igra napreduje, tako ćete viđati sve bolje i bolje viste, pejzaže polu uništenih planeta i svega ostalog šta rat može da uništi i šta space marinac može da ubije, zakolje i zgazi. Ni u jednom trenutku vas igra neće ostaviti ravnodušnim a igranjem ćete poželeti da postanete, na sve moguće načine, deo ovog brutalno prelepog univerzuma. Svaki pokret, dodge, execution neprijatelja, specijalni napad, sve je prosto savršeno odrađeno, i što se tiče gameplaya, igra nema mana.

Sve to traje u toku cele Titusove kampanje, ali na početku svake misije ćete biti svesni kao što sam rekao, da ste vi samo deo jedne mašinerije. Da će uvek tu negde biti support team koji će služiti kao neka vrsta distrakcije kako bi Titus i drugovi mogli da završe ovaj zadatak. Sjajna stvar je što vi možete da igrate kao taj „support team“ kroz šest Operacija koje možete izabrati kroz meni. Svaka sledeća operacija se otključava posle završetka jedne od glavnih misija. Tada možete videti i slušati Titusa u pozadini dok se trudite iz petnih žila da završite vaš zadatak. Operacije su jednako zanimljive kao i glavne misije, a često i teže od njih. Još teže ako odlučite da ih prelazite na većoj težini. Upravo zbog toga, single player iskustvo jednostavno nije potpuno ako završite samo kampanju, a verujem da će većina igrača, koja zagrize, sigurno nastaviti i odigrati operacije jer, nikome neće biti dosta ove igre nakon jednog prelaska. Za razliku od kampanje, u Operations ćete moći da birate klase i igraćete sa još dva živa saigrača, dakle online coop. Od klasa tu je Tactical, Assault, Bulwark, Vanguard, Sniper i Heavy. Svaka klasa zahteva drugačiji prilaz igri, i naravno, teamplay je jako jako bitan, pogotovo na većim nivoima težine.

Pored toga, kao šlag na tortu, imamo i Multiplayer PvP modove, i da ovo toliko podseća na Gearse da je to neverovatno. Pošto Gearsi su nekako pali u zaborav, svako ko ima makar malu želju za dobrim Gears-like MP-om, ovo jednostavno mora da proba. Najbolja stvar od svega je to što igru igra mnogo igrača, tako da nikada nećete imati problem da nađete partiju. U multiplayeru kao i u coopu ćete moći da birate jednu od šest klasa, i da, koordinacija, teamplay su jednostavno sve u ovoj igri. A pokrete i situacije koje se spontano stvaraju, samo video može da objasni koliko je sve hype u svakom mogućem pogledu.

Space Marine 2 je jedna od najboljih igara ove godine. Ovo je igra koja je duboko usečena u Warhammer 40k univerzum i upravo zbog toga možda nekome deluje odbojno, ali kada je neko započne, teško će je ostaviti, jer ovakvo fokusirano iskustvo, odličnu ekzekuciju jedne linearne igre koja je svima falila, niko bolje nije mogao da odradi nego Saber i Focus Home.

8 Likes