Počeo sam da igram ovaj Life Is Strange, onu prvu epizodu koja je besplatna. Nisam nešto mnogo igrao, samo sam probao, istražio sam svaku glupost koju sam mogao da istražim, stigao sam do kupatila, ali već imam ideju šta će da urade u igri, i ako sam u pravu, onda meh, bolje da se nisu ni cimali.
Ako se na kraju ispostavi da se ova Max sprijatelji sa ovom koja bude upucana, da vreme počne da pravi sranja, te da mora da pusti da bude upucana u kupatilu, onda ću popizdeti.
Ali mi je karakterizacija likova urnebesna, podseća me na one filmove iz devedesetih koji se dešavaju u srednjoj školi prepunoj glumaca koji imaju po 30 godina, sa preuveličanim karakteristikama nekih likova.
O, vidi, eno je kučka, eno ga onaj Jock koji muči štrebera, a glavni lik je neshvaćena duša, sa nekim naizgled uvrnutim hobijem, koji je drugačiji od ostalih i sluša muziku koja većina drugih ne bi slušala… I naravno, da bi bili edgy, dodajmo gomilu fuck i shit u vokabular
Takođe, mora da se pojavi plavi leptir, jer je to omiljeni simbol u video igrama… Nadam se da grešim u vezi kraja i da je igra vredna tih pohvala.
Pored toga, nabavio sam ponovo PS2 za smešne pare, i sad ponovo igram neke igre koje jako duuugo nisam igrao. Taj osećaj kad ponovo pokreneš NFS Underground i Underground 2 na PS2 i krenu Get Low / Riders On The Storm…
Još da skinem Most Wanted i Hot Pursuit 2, pa da ih prelazim redom ponovo. To i Burnout, sa kojim RPG ubačenim, onako, radi reda