Ma brate ne mogu da budem nikako ljubomoran na takvog tipa. Iznosim samo svoje mišljenje da je nekako nerealno da lik od toga može da priušti sve jer mu je komjuniti zaista skroman.
Što se tiče igre, solidan deo sam ispratio na strimu. Igra je čista šunjalica, sa nekim sekvencama gde moraš da se makljaš. Maglu imaš svakako u tom nekom uvodnom delu, posle je dobar deo u zatvorenom.
Btw bas izuva graficki ovaj pocetak igre. Da li cu nastaviti pitanje, ne volim sunjacine generalno a kamoli ovako napeto sa ovim cudima sto te vijaju. Valjda mozes oruzjem da ih tamanis?
S*anje je to što se radi ako je tako kako si opisao, standardno balkanski. Ovaj dio samo pokazuje koliko smo im nebitni kao region. Lakše im blacklistati cijeli region nego da se cimaju da dokažu ko je preprodavao review kopiju.
Prvi Act završio. Igra je super i taman strašna za sad.
Puzzles su satisfying i nisu puno teške, tako da ne znam što su revieweri pravili Blue Prince-a od ovoga (p.s igrajte Blue Prince)
Prelepo izgleda igra Igrao nekih 2 sata, sat sa UEVR modom, sat obično, i atmosfera me totalno ugrabila. Jedva čekam da nastavim. Ne znam zašto, ali verovatno zbog foto realističnog estetskog stila me često podseća na P.T.
Ova tenzija u Act-u 3 me je ubila toliko da sam pravio pauze na 5min Već 12 sati igram, ni na pole igre nisam. Nadam se da će da me malo pusti ovaj grč.
Svidja mi se što je svake godine Silent Hill nešto novo i drugačije. Prošle godine Hinako u main series Japan, ove godine spinoff Škotska, sledeće godine remake prvog dela
Kinda jeste ako uzmeš u obzir da svake godine 3 različita studija šaltaju Silent Hill serijal
Čuh da im je u planu da svake godine generalno izlazi po jedan Silent Hill (ugledavši se verovatno na RE serijal).
Generalno vidim da su neki ljudi idalje zbunjeni da Silent Hill nije mesto već state of mind, tako da mi se baš svidja što na neki način Silent Hill istražuje sebe ‘svuda po svetu’ sa diverznim protagonistima.
Well, kind of jeste lokacija, i to ne samo u smislu da je Silent Hill poreklo i taj americki small town vibe signature celog serijala, nego zaista jeste mesto koje je pre Order-a i njihovih rituala za ozivljavanje demonskog bozansta posedovalo unikatnu energiju koju su indijanci koristili u svrhe lecenja, komuniciranja sa mrtvima.. Takvih mesta nema puno, ako uopste igde drugo na planeti zemlji, a Order je kroz rituale sa Alesom uspeo da zabrlja i corruptuje u manifestaciju nocnih mora njegovih zitelja i protagonista koji se slucajno nadju na tom geografskom podrucju. Znaci, jeste ujedno i mesto i state of mind - ni jedno nije pogresno reci i nema smisla jedno bez drugog
Sony je devedesetih godina zarko zeleo da “amerikanizuje” digitalnu umetnost i plasira je na zapadu, tako da i u tom smislu nije ni slucajno bas americki grad odabran kao glavna lokacija desavanja.
Sa druge strane, centralne teme kao sto su krivica, kajanje i strah.. svakako su dovoljno univerzalne, pa je i nekako postale deo opste kulture da svaku maglovito-creepy atmosferu dozivljavamo kao svojevrstan Silent Hill, a oslobodjenost od stega lokacije daje mnogo vise narativne slobode autorima serijala - koji god bili..
Not to be that ‘unemployed guy’, ali jeste lepo zavrsiti ovo u 06h ujutru, uz svitanje. Mada, tačno sam zaboravio koliko svaki SH pri kraju ume da bude psihički težak i klaustrofobičan.
Sve to stoji, ali ja više govorim o današnjem vidjenju SH-a i zbunjenosti fanova zašto sve sve naziva Silent Hillom.
Franšiza je vremenom dosta evoluirala i praktično koncept ‘Silent Hill’ danas više označava stanje uma od kojeg ne možeš da pobegneš i uvek ga nosiš sa sobom gde god da se geografski nalaziš.
Propratni elementi kao rdja, metalne rešetke, brutalistika i infinite descent su uvek tu.