Svi znamo ko je Akira Toriyama. Poznati japanski dizajner likova, koji je stvorio Dragon Ball, Dr. Slomp, radio na Dragon Quest igrama kao i Chrono Trigger. Ako ne znate njega po imenu, sigurno ga znate po ovim delima, jer jednostavno u današnje vreme je nemoguće čuti makar za jedan od ovih naslova. Početkom 2000te, Toriyama je radio na novoj Mangi pod imenom Sand Land. Proces kreiranja ovog sveta je bio koliko zabavan za njega, toliko i frustrirajuć, jer po onome šta pričaju, Toriyama je bio poprilično tvrdoglav i želeo je uvek da prenese svoju viziju na papir i dizajn likova. Upravo zbog toga, njegov stil je možda i najprepoznaljiv u svetu igara i mangi.
Nakon četrnaest dela mangi i posle mnogo godina, Sand Land je pretočen u Anime seriju u sedam delova, a pre nekoliko godina, Bandai Namco je najavio igru u ovom divnom, šaljivom ali i okrutnom svetu. Kako je na kraju ispalo, ovo je ujedno i poslednje delo na kojem je Toriyama radio, jer je na žalost umro pre nekoliko meseci. Sand Land igra u prvom delu obuhvata radnju četrnaest mangi, dok u drugom delu sredi presek i pokriva dešavanja iz anime serije. Sve je lepo skockano u jednoj celini, tako da ni u jednom trenutku ne postoji osećaj tog preseka ili prelaska sadržaja iz jedne forme u drugi, jer jelte, sve je ovde u formi interaktivnog softvera.
Sand Land je open world igra smeštena u svetu gde vode više nema, a na vama je da nađete legendarni izvor vode. Vi preuzimate ulogu demona Belzebuba, koji je celo detinjstvo, umesto da hara i širi zlo po svetu, proveo igrjaući video igre. Onda je došao trenutak da se dokaže, ali njegov klinački stav niko ne shvata ozbiljno. Ma koliko on znao da je voda jako retka, već na početku se prikazuje da su ga igre malo smekšale, gde daje poslednju flašu vode dečaku, čoveku kako bi preživeo u pustinji. Već na startu shvatamo da Belzebub, naš demon, nije klasičan demon, a i da svet u kome se dešava, ne boji sve likove i dešavanja crno belo, već je sve nekako izmešano.
U ovom svetu, demoni i ljudi žive zajedno. Borba između njih ne kreće zbog njihove prirode, već organizacije koje gospodare u Sand Landu. Jedna specifična organizacija je pronašla načina kako da kontroliše sve, kako demone tako i ljude, tako što faktički kontroliše i samu vodu koja je preostala u njemu. Kada ovo saznate, vaš zadatak postaje jasan, pronaći legendarni izvor koji, po pričama, je toliko magičan da će obezbediti vodu za apsolutno sve u ovom svetu, kako demone, tako i ljude i da svi mogu da žive u divnoj harmoniji kao nikada do sada.
Borba je poprilično standardna za ovakav tip igara. Tu je light, heavy attack, kao i dodge mehanika. Tu su slabi, jači i boss neprijatelji. Mada, borbena mehanika se u osnovi ne vrti samo oko toga. Svaki put kada naiđete na neku bazu, skoro uvek će prvi deo biti infiltrirati se u njoj, slatkim šunjanjem i donekle stealth eleminisanjem neprijatelja. Posle toga, haos može da počne kada ćete se razmenjivati pesnicama i komboima gde god stignete. Sve ovo izgleda sjajno i naravno u pokretu je osećaj super. Nema nikakvih prepreka ili poteškoća u toku borbe, sve je tu tako kako jeste, poprilično jednostavno ali jako zanimljivo i prijatno za oči.
Ovo je jedna strana borbene mehanike, druga strana su vozila, i mogu slobodno da kažem da je ceo smisao ove igre oko njih. Akira Toriyama je poznat po svom dizajnu vozila i svega i svačega šta se nalazi u igir, ne samo po svom karakterističnom načinu crtanja likova. Sva vozila iako čudnog i apstraktnog izgleda, imaju osnove koje su pozajmljenje iz realnosti. Tako da Akira Toriyama je nadograđivao već postojeće monstruozne kreacije ljudi i stvarao svoja čudno funkcionalna vozila. U glavnoj ulozi je vaš tenk u obliku loptice i jako je prijatno vozikati se sa njim i uništavati neprijatelje. Tu su naravno i druga vozila koje možete naći, stavljati u svoju kolekciju i koristiti. Svako vozilo se razlikuje kako po funkcionalnosti tako i po izgledu. Svako ćete koristiti za neke određene stvari u toku igranja.
Najbolja stvar u svemu tome je fokus koji je bačen na nadograđivanje tih vozila. Dakle, nećete samo uzimati vozila i koristiti ih kako vi želite, nego ćete vremenom moći i da ubacujete određene module, delove i tako dalje. Svaki put kada uradite neku nadogradnju, to će biti primetno u toku igranja sa tim vozilom. Svaka nadogradnja će imati poprilično veliki uticaj na to koliko će vozilo biti funkcionalno u bitci, prelaženju velikih razdaljina pa i izgledu. Možete da stavite nekoliko vozila u, kako to da nazovem, quick menu koji možete otvoriti kada god. Tako da vozila možete summonovati kada vi to poželite, ali pored toga, možete ih menjati i on the fly u toku vožnje. Nešto kao The Crew igra što je uradila sa brodovima, avionima, motociklima i automobilima.
Vozila će vam služiti za apsolutno sve, kako traversal, tako i borbu. Često ćete se naći u situaciji kada ćete se voziti, izleteti iz automobila kada naiđete na nekoliko neprijatelja, podeliti par šamara i onda nastaviti dalje. Ceo taj trenutak traversala sa vozilima, izgled vozikanja po pustinji u miksu sa borbom izgleda i deluje fantastično u praksi. Zbog toga je ovaj naslov nekako jako dopadljiv, lagan za igranje i naravno prijatan i sjajan za uživanje u njemu.
Iako je ovo praktično samo jedan biom, iliti vrsta okoliša, a to je u ovom slučaju pustinja, mapa je poprilično raznolika. Jeste da ćete imati praznog hoda tu i tamo, ali recimo ne kao u Mad Max igri, ako se neko seća nje, ali taj prazan hod će biti nekako zabavan, uzevši u obzir na celokupni dizajn igre i grafički prikaz. Na mapama možete da pronalazite tajne, pećine, zabačena utvrđenja, objekte koje možete istraživati i skoro svaki od njih krije neki chest koji će vam dati vredan ajtem. Istraživanje se isplati, a i zabavno je. Generalno, cela igra je zabavna, od likova koje susrećete, preko dijaloga sa njima, gameplay mehanike i naravno priče.
Na kraju, poprilično sam pozitivno iznenađen igrom. Kada sam video da je rađena po Mangi, bio sam skeptičan, ali onda sam shvatio da poslednjih par godina, sve više i više japanštine mi poprilično leži, kako zbog priče, genijalno napisanih likova u njima, tako i zbog gameplaya. Jeste da je ovde gameplay jednostavniji kada ste on foot, dosta složeniji kada ste u vozilima, ali je jednako zabavan u svakom trenutku. A likovi koje susrećete, kao što sam već rekao, su puni života, karizme i humora koji je tu da vas zabav i opusti, jer na kraju krajeva, to je poenta svake igre, zar ne? Sand Land je odlična igra u kojoj svako može da uživa, samo probajte da odvojite vreme za nju i naravno, dajte joj šansu, ako ni zbog čega drugog, makar zbog činjenice da je ovo poslednje delo Akire Toriyame.