Kad su objavili da izlazi Puyo Puyo Tetris 2S zajedno sa Nintendo Switch 2, 5. juna ove godine, iskreno sam osetio onaj, evo još jednog re-release, osećaj. To je bio neki prvi utisak, jer sve što sam želeo da znam bilo je, da li ima velike razlike u odnosu na dvojku koja je izašla pre par godina u koju sam dosta igrao na Xboxu. I moram priznati, posle provedenih par sati igranja, taj osećaj klackalica ima li previše sličnosti, nema li mi se još nije smirio. SEGA je uzela sve što je dobro iz originalnog Puyo Puyo Tetris 2 i prenela to na novi hardver, dodavši to famozno Doubles co‑op iskustvo, a sve u cilju da vam kaže “hej, pa Switch 2 verzija je odlična i to je dovoljan razlog da kupiš!”. Mada ruku na srce, ovo i još par stvari možda i jesu dovoljni da ovo bude novo, Switch 2 iskustvo, iako se mehanika vrti oko istih stvari, jer Tetris je Tetris, a Puyo Puyo je Puyo Puyo, a Puyo Puyo Tetris je… shvatate već.
Da krenemo od osnova. Puyo Puyo Tetris je kombinacija dveju igara. Klasičnog tetrisa gde je potrebno da ređate razne oblike kako bi uništavali redove na ekranu… što mislim da i zidovi znaju da se igraju, ne znam šta se trudim uopšte. I druga polovina ove igre je Puyo Puyo, to je faktični verzija tetrisa koja je bila ekstra popularna, i dalje jeste, u Japanu, a sada i širom sveta. Tu se pravila razlikuju, jer dobijate po dve povezane ćelije, ako mogu da ih tako nazovem, koje morate da spustite do dna. Pošto one dolaze u raznim bojama, ne u oblicima kao u Tetrisu, potrebno je da vežete 4 iste boje kako bi se uništio taj deo. Sada sve je to bajno i sjajno kada igrate sami, ali kada igrate online ili protiv nekog pored vas, imate još par stvari na koje morate da obratite pažnju. Vidite, nije poenta kao u tetrisu samo da rušite redove i tako sakupljate poene. Već da uništite protivnika! A to radite tako što vežete nekoliko redova ili veći klaster boja (za Puyo Puyo) i kada to učinite, protivničku tablu će ispuniti ili slatke cakane lobanjice u Puyo Puyo ili “tvrdi” redovi u tetrisu. Tako da je ovde u versus modu poenta da planirate unapred, da znate kako da postavite tablu kako bi uništili recimo 4 reda istovremeno ili 2-3 klastera boja. Tada ustvari idete ka pobedi, verujte mi, probao sam da igram kao good boy iz 80ih da rušim samo redove i bukvalno su me uništavali za par desetina sekundi, čak ni minut!
Ali sve ono šta ste već voleli: Fusion, Swap, Adventure mode, Skill Battle system sa 40 likova (da, Sonic je povratnik u timu), haotične i preteške online partije i lokalno igranje protiv dva tri ili četiri igrača. To sve je tu, ništa nije menjano, dirano, ispravljano ili ne daj bože popravljano, i radi sjajno na novom hardveru. Ali ako ovo već imate na Switchu, na prvi pogled, ovo jeste bukvalno ista igra sa boljom grafikom, boljim performansama, i, glavna novina Puyo Tetris Doubles. Mod za dva igrača gde svako odbije po jedan joycon i morate da se borite ko će gde stavljati blokove. U trenutku kada sam igrao, rekao bih da je savršen haos, kada više od jedne osobe pokušava da ubaci blok na isto mesto, to je kao jedan drug koji ti uzima zadnje parče pice dok si mnogo gladan, a ti mu kažeš “nema be! (oprostite na niški), totalni haos, kompletno ludilo. To stvarno menja dinamiku igre jer to više nije ni klasični co‑op, ni klasični versus, već nešto između, što me je nateralo da komuniciram, planiram, i ponekad se smejem jer sam totalno slučajno (ma da…) preoteo mesto drugome i zbunio sve oko sebe. Okej nisam to samo ja radio, i devojka se par puta uhvatila za glavu od mojih tupavih odluka ili za stomak zbog nekih situacija koje su se desile na tabli.