Project Songbird - Recenzija - Nova, dobra survival horror igra

by @ph1beropt

Video igre su umetnost. Hajde da odemo jedan korak dalje i tvrdimo da su video igre najkompleksnija umetnička forma koju je čovečanstvo ikada stvorilo. Unikatan spoj umetnosti i tehnologije koji zauzvrat daje jedan interaktivni vid zabave koji drugi medijum ne zna u toj meri da prenese. Video-igre znaju biti brutalne, ali takođe spajaju u sebi književnost, kinematografiju, arhitekturu i muziku. Igra nije samo vrsta umetnosti, nego kulminacija jedne multidisciplinarne saradnje. E sad, generalno na jednom projektu radi manja ili veća grupa talentovanih developera. Nekada su to hiljade ljudi, nekada stotine, nekada samo par prijatelja iz strasti, a nekada, kao u slučaju Project Songbird, samo jedna osoba.

MELODIJA APALAČKOG UŽASA

Iza razvojnog “tima” FYRE Games stoji pokretačka snaga i glavno lice igre Project Songbird, Koner Raš (Conner Rush). Project Songbird je psihološki horor iz prvog lica sa filmskom naracijom. Vi uzimate ulogu devojke po imenu Dakota. Ona je profesionalni muzičar usled kreativne blokade i odlučuje da se izoluje u zabačenim apalačkim šumama kako bi pokušala da snimi sledeći album. Na vama je da se prepustite veoma napetoj priči, da istražite prirodno okruženje zabačene kolibe i da se borite za preživljavanje u ovom nešto kraćem horor iskustvu.

Project Songbird je veoma atmosferična igra. Još od samog početka, u svojim uvodnim minutima, igra vam daje do znanja koji ton od nje da očekujete. Igra ima jasan stil, i fokus je na naraciji, priči, gustoj atmosferi, elementima psihološkog horora i malo akcije sa strane. Većina dobro poznatih elemenata survival horora su takođe tu. Rešavanje zagonetki, mozganje, bežanje od čudovišta, borba sa čudovištima, backtracking i svet oko vas koji je prvo zatvoren, ali se polako otvara i razgranava zajedno sa pričom. Za razliku od nekih akciono fokusiranih survival igara, Project Songbird više vuče na psihološku tematiku, à la Silent Hill. Ona se bavi ne samo neposrednim hororom prirode oko glavnog lika, nego se isto tako bavi i ljudskim psihološkim osobinama, kajanjem, žalošću, nemoći i ljudskim rastom.

Prethodna igra ovog studija je izašla 2020. godine pod imenom Summerland. Moram priznati da nisam bio upoznat do sada sa tom igrom, i igrajući Project Songbird dobio sam prirodnu znatiželju da malo istražim šta se krije iza te igre. Summerland se takođe bavio psihološkim tematikama i moralitetom. Tako da se na neki način Project Songbird čini kao evolucija svog prethodnika u nešto značajno veće i kompleksnije.

JEZA NIZ KIČMU

Možda malo odugovlačim da kažem najprostije ono najbitnije. Project Songbird je zaista dobra igra. Ona je odlična horor igra, ali svakako na svoj način, sa veoma originalnom tematikom. Ona je takođe, oseti se, dugogodišnji projekat strasti. Čak je fascinantan postignuti rezultat od strane, manje više, samo jednog developera. Sama srž gejmplej kruga će biti malo poznata poznavaocima survival horor igara. Delovi naracije se prepliću sa delovima istraživanja, sakupljanja određenih resursa, rešavanja zagonetki i mini-elemenata metroidvanije koji će vas gurati po delovima mape napred nazad.