{MT} Dishonored


Dishonored, u prevodu obeščašćen, je akciona avantura iz prvog lica fokusirana na šunjanje. Igra može da se okarakteriše kao mešavina Hitman i Deus Ex serijala. Glavni cilj igre je eliminisanje različitih uticajnih ličnosti u izmišljenom gradu Dunwall. U igri je dostupno devet misija i svaka može da se pređe na mnogo načina, što znači da ćete možda igru preći više puta. Ako niste “istraživačkog” duha i ne želite da istražite svaki deo grada, igra može da se brzo pređe. Za one koji žele da istražuju i prikupljaju sve što može da se prikupi igra će biti lakša kasnije jer vam se nudi još više mogućnosti za prelaženje. Arsenal oružja i magija je velik. Igrač s sobom nosi kuburu i samostrel sa dosta dodataka. Što se tiče magija njih morate da otključavate, a neke od njih su teleport, ulaženje u tela bića ili ljudi, gledanje kroz zid, itd. Ovo bi bilo nešto uopšteno vezano za igru, a ako vas nešto više zanima pogledajte ispod:

Priča:

Posle povratka sa nepoznatog puta, Corvo Attano poznat kao Lord Protector dolazi u Dunwall zaražen kugom. S tog puta donosi pismo kraljici koja biva ubijena od strane vama nepoznatih ubica, a za čiju smrt vas okrive i strpaju u dobro obezbeđen zatvor. Kraljičina ćerka Emily prilikom atentata biva kidnapovana, a na vama ostaje da šest meseci kasnije otkrijete ko stoji iza cele zavere.

Gejmplej:

Igra, kao što sam naveo na početku, može da se pređe na mnogo različitih načina i to sve zavisi od težine na kojoj igrate. Kroz igru možete da se prošunjate, a da ne ubijete ni jednog čoveka, kao ni metu koja vam je data u zadatku. Svaka misija se odvija na određenoj lokaciji sa puno ulica i zgrada u kojima možete da nađete različite predmete. Između svake misije bićete odvedeni u pab u kom možete da poboljšate vaša oružja, da razgovarate sa saveznicima, dobijate različite opcione misije, itd. U bilo kom trenutku igrači mogu da sačuvaju igru što u neku ruku olakšava muke koje mogu da vas snađu tokom igranja. Postoji četiri nivoa težine koje mogu da utiču na efikasnost napitaka za zdravlje i manu, kao i jačinu neprijatelja i njihovo opažanje okoline. Na početku igre ćete se sresti sa likom zvanim The Outsider koji će vam dati mogućnost da koristite šest aktivnih magija i četiri pasivne. S njima ćete moći da prođete kroz misiju na više različitih načina, a evo i primera. Uz pomoć teleporta ćete moći da prelazite s krova na krov i tako ćete se sa manjim brojem neprijatelja susresti. Jedna od moći je i ulaženje u različita bića. Tako možete da prođete kroz različite rupe u koje samo miševi mogu da se zavuku ili da prođete kroz kapije kroz koje mogu samo vaši neprijatlji da prođu. Ova moć može da vam pomogne i prilikom ubijanja neprijatelja, ali troši mnogo mane, pa je ja nisam puno koristio. Igra sadrži dosta RPG elemenata, kao što su poboljšavanje moći i mogućnost igrača da odlučuju o daljem toku igre. Vaše odluke se ne mere po tome dal’ su dobre il’ loše, već po tome koliko ste štete napravili. Uz pomoć srca koji vam otkriva razne tajne možete da prikupljate rune koje poboljšavaju aktivne i pasivne magije i bone charm-ove koji mogu da vam daju različita poboljšanja vezana za sam lik.

Grafika i okruženje:

Priča igre se odvija u gradu Dunwall koji podseća na London iz 18-19. veka kog je kuga skoro potpuno opustošila. Građevine su prelepe i ima ih raznoraznih. Na mene je ostavila najveći utisak polu-srušena kula koju možete da vidite između svake misije i nalazi se blizu paba. Građa tela i izgled lica ljudi nisu preterano realna što daje igri drugačiju atmosferu. Igra dosta podseća na Half Life s dosta boljom grafikom i animacijama. S te strane nemojte da brinete jer Dishonored ima zaista prelepu grafiku koja se ne viđa u novijim AAA naslovima.

Dishonored će vam pružiti između 15-100 sati igranja, a mogu da tvrdim da ćete se jedva odvojiti od nje kada počnete da je igrate. Mene je odvojila na nedelju dana od League of Legends-a kog igram evo već 400-500 sati i zbog kog me niste viđali u skorije vreme na forumu. Igra je trenutno dostupna za PC, PS3 i Xbox 360, a po ceni od 50 evra ili džabe ćete dobiti po mom mišljenju najbolju igru 2012. godine.












https://youtu.be/iZ___7WU64Y

https://youtu.be/MZSAxJjXP0I

https://youtu.be/vmOogPD2ROI

https://youtu.be/0WuQvl2qp80

https://youtu.be/eXlqwfVDboY

https://youtu.be/62GquFXvDJE

https://youtu.be/zlpOTO6vQ9s

Počeo, igrao pola sata, izašao iz igre :confused: ne znam da li zato što sam je probao u pola 5 ujutru ili nešto drugo, ali ono, nije me ni malo držala, ne kažem da je loša, nego me nije uvukla u priču na samom početku…

Eh, cesto te igre sa razvijenom pricom i komplikovanim gameplayem sporo pocinju. Takodje primecujem da imam sve manje strpljenja za dugacke scene gde akteri stoje ko lutke oko tebe i hrane te info-dumpovima. Nisu ni blizu dovoljno zivotni da drze paznju, a ima toliko toga sto moraju da ti prenesu pre nego sto te puste da se zabavljas. Verovatno jedan od razloga zasto HL3 toliko dugo prave, interno pokusavaju da rese upravo ovaj problem. Igre su zrele za mini-revoluciju u dihotomiji gameplay vs. story.

Sve ovo pricam kao neko ko jos nije ni ubacio disk u xbox. Mozda me odusevi od prvog kadra, ipak je to Looking Glass skola.

Nesto nisam raspolozen za akademsku debatu o dihotomiji pa evo jedan edukativan video :smiley:
[URL=“http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=y-gkARDPT4w”]
Dishonored Extreme Brutal Combo 13 Kills - YouTube

Pokidao ih je :slight_smile:

Ja sam ponovo poceo iz pocetka (stealth orijentisan), tolko mi se svidja igra…ja nemam reci.
Tek sada video da ima zadatak u fabrici wiskija:party:
Ko prvi put pocinje igru, nemoj da preskace sporedne zadatke, kao i skupljanje onih za nadogradnju jer ce mu igra neuporedivo duze :time:

Igra je odlična! Sve pohvale. I evo kako sada igram X-COM utisak o Unreal endžinu je +10. Zaista, samo je pitanje art style-a i dizajna da bi igra izgledala unikatno, a Dishonored je tu posebna kategorija. Mljac.

Strava moram reci :smiley:
Eh da sam drugu misiju sve pokupio i ja bih ovako igrao :smiley:

Lijepo je ovo ovako, isuči pištolj ili šta već i pobij gi svi… :smiley: Malo je teže proći kroz igru a ne ubiti nikoga. Ja sam išao ovom putanjom i nisam posve uspio u tome. Zaveden obećanjima o boljem kraju, šunjao sam se, onesvješćivao, stalno sejvovao i kad me otkriju - sve ispočetka. Na kraju nisam ni mogao uživati u ovoj zaista dobroj igri.

Možda je poruka autora bila “lako je biti loš ali biti dobar iziskuje enormne napore” ali mene je igra slomila prvenstveno zbog načina na koji sam rješavao zagonetke. Sad moram igru preći još jednom u Rambo stilu da povratim mentalno zdravlje…

Najgore od svega, razlika između dva kraja je u nijansama i to je ono što je po meni najveći nedostatak - posle svog truda ne osjećam se adekvatno nagrađenim…

Jedinu misiju koju sam odigrao u rambo stilu bila je pretposlednja jer ima malo prostora za šunjanje. Za razliku od nje u poslednjoj nikog nisam taknuo. :slight_smile:

Meni je odlicna igra, samo kao i vecina danasnjih prekratka.

Sent from my GT-I9001 using Tapatalk 2