Monster Hunter Wilds Recenzija

U mojoj dugoj gejming karijeri, samo par puta mi se desilo da jednostavno nisam mogao da uđem u neku igru, da je osetim, da dozvolim da me kupi svime šta nudi. Jedna od tih igara je bila Mass Effect još u Xbox 360 eri. Naslov koji sam se terao da odigram godinama, a kada sam to učinio, jednostavno sam se zaljubio u franšizu. Druga franšiza je definitivno Monster Hunter, naslovi koji su magični za mnoge igrače, koje sam igrao od PSP ere, ali nikada ih nisam zavoleo. Uvek mi je smetalo nešto, nebitno da li je to bio straight forward pristup na svim portabilnim naslovima ili možda manjak priče i nešto što bi me zadržalo. Mada kada sam igrao svaki naslov iz franšize, jednostavno sam uživao makljajući se sa neverovatnim čudovištima. Sve su to stvari koje sam se nadao da će se promeniti sa poslednjim naslovom u franšizi – Monster Hunter Wilds

U poslednjih par godina, jedini naslov koji me je stvarno kupio je bio Monster Hunter Rise, koji je struktuiran slično kao portabilni naslovi koje sam pomenuo. Ipak eto, kada sam malo omatorio, to mi je prijalo. Monster Hunter Worlds sam preskočio, ni sam ne znam zašto, ali Wilds jednostavno nisam hteo. U trenucima kada sam se spremao da igram neke druge igre, kao što je Avowed i Kingdom Come Deliverance 2, mi je došao rani ključ za Monster Hunter Wilds, a tu priliku jednostavno nisam mogao da propustim. Najviše zbog toga što po svim prvim pogledima i beta iskustvima, svi su hvalili igru na sva vrata, da je jednostavno najkompletniji Monster Hunter ikada. I rekoh, hajde da vidimo o čemu se radi, jer gde je dima, tu sigurno ima i vatre.

Na moje oduševljenje i za razliku od velike većine Monster Hunter igara, Monster Hunter Wilds ustvari ima stvarno pravu i dobru priču u sebi. Igra počinje cinematikom, gde misteriozno čudovište napada jedan narod u delu zemlje koji su svi mislili da je nenaseljen. The White Wraight uništava sve šta je na njegovom putu, ali u tom totalno destruktivnom i neodgovornom ponašanju tog čudovišta, jedan dečak iz tog sela uspeva da pobegne, mali Nata, a to je i trenutak kada se pojavljuje i vaš odred lovaca i spašava ga. Generalno gledano, priča na početku možda i nije nešto, ali je divno kako se ona razvija, iz lova u lov, iz misije u misiju i kako na putu rešavanja misterije o White Wraithu susrećete likove koji su jednostavno odlično odrađeni i posećujete predivna naselja i sela ljudi koji žive na ovom zaboravljenom delu kontinenta.

Pročitajte celu recenziju na sajtu Virtualni Kutak

2 Likes

An error occurred: Body is too similar to what you recently posted

2 Likes