Citam topic na Gafu o tome koja igra vas je najvise preplavila sadrzajem, pa se spominju veliki open world rpg-jevi, Witcher 3, Xenoblade. Ne mogu da se otresem utiska Limanca koji se zali na radnu nedelju od sedamdeset radnih casova.
Najdragoceniji resurs koji imamo nije novac nego vreme. Nekadasnjem klincu koji je zeleo samo novac za najnoviji hardver to nikako nije moglo da bude jasno, ali buduci ja strahuje da mu vreme polako izmice kroz prste. Ne samo sto se neumotno priblizavamo Game Over - your time is up!, nego se i razne socijalne pijavice otimaju o nas najdragoceniji resurs, odvlaceci nas od gaminga i casual zabave i zatrpavajuci nas raznim āobavezamaā. Zena kuka za paznju, dete cmizdri i misli da je centar univerzuma, sef na poslu nije cuo za work life balans, povrh toga hoce da se druzi i upao je u krizu srednjih godina, a porodica se zali da sam ih zaboravio i da ce me izbrisati iz testamenta. Novcanik je sve puniji ali dusa je prazna. U dubini svi smo mi nezreli i hocemo samo beskonacan entertainment.
Moj slucaj nije tako ekstreman kao kod Limanca, ali me i ovih 50-tak sati nedeljno psihicki iscrpe toliko da je nekoliko kratkih sesija Fife ili NBA sve sto mogu da podnesem. Dodajte na to jos najmanje 3 sata dnevno samo na put od/do posla i ākorporativnu kulturuā besomucne kompeticije i neplacanja prekovremenog. Da, āodrastaoā zivot je zastrasujuc i moze biti samo malo manje uzasan ako radite nesto sto volite i sto vas ispunjava.
Open World dinosaurisi zahtevaju ne samo vreme nego i sposobnost da se opustite i ostavite svet po strani. Bez radnih mejlova, zene koja zvoca, rucka koji zagoreva, vesa koji treba da se pokupiā¦ Bez vajbera, whats upa, socijalnih zderaca vremena, izazivaca hronicnog umora i poremecaja paznje.
Od mojih prijatelja 4 od 5 zive samostalno ali fakticki i dalje u zajednici sa majkom koja se nalazi sprat ispod ili iznad. Zbog deteta, dobro dodje. Ne znam kako starija generacija trpi ovo bestidno kacenje na grbacu, i to jos u penziji, verovatno je to u njihovo vreme bilo normalno i podrazumevano.
Izlaza nema. Jedna epizoda game of thrones-a nedeljno bice vrhunac vaseg slobodnog vremena, nakon sto shvatite da ste zavrsavali vase male beskorisne skole i fakultete uzalud i da vas sistem nemilosrdno āmeljeā. Alternativa bez posla je naravno jos dublji krug pakla na koji se ovom prilikom i ne vredi osvrnuti.