Jedan problem - hiljadu rešenja!

dobio sam kaznu nakon poslednjeg posta, usledila je svadja, i uzeli su mi lap top, komp, xbox… i adsl, da ne bih mogao preko fona da idem… sad koristim neko vreme dok nisu tu, uzeo sam kabl od komsije… :lol: nebitno, ljudi, ja msm da ste mi vi pomogli, zapravo, shvatio sam da i ne moram toliko da se igram na boxu, malo vise mi treba internet, ali se nadam da cu i to da smanjim… a u nekom postu sam procitao to za ‘‘ljude koji nemaju para za hleb’’, zapravo ja razmisljam o tome, ali kad opet razmislim pa ljudi, ko je meni pomogao? -niko, keva i cale imaju probleme na poslu, a niko im ne pomaze… elem, nadam se da cu da pocnem da uzivam, a ne da samo trosim pare… hvala ljudi… :lol:

Pa ja sam htio da tvoje skidanje sa kompa bude tvoj izbor, ali roditelji su nas preduhitrili. U svakom slučaju prijaće ti. Sad nemoj da se duriš i da tjeraš neki inat, već se trudi da povratiš izgubljeno povjerenje, tako što ćeš biti uzoran i odgovoran sin. Roditelji možda ne znaju najbolje, ali sigurno žele najbolje. Kada kažnjavaju, vjeruj mi, njima je teže nego tebi. Pružaju ti toliko mnogo, pruži i ti njima malo poštovanja i odgovornosti za svoje postupke. Uspjeh roditeljstva je najveći uspijeh i sreća za svakog roditelja. Kada budu uvidjeli da si ponovo “na pravom putu” vratiće ti tvoje privilegije, a bićeš bogatiji i za jedno novo iskustvo, pa nauči nešto iz njega da se ne bi ponovilo. Veliki pozdrav.

E da mi je ova pamet na kexijeve godine sada bi isao na plivanje,teretanu i tako to, ipak su racunari, kozole i svi ti uredjaji masine oni sluze da ti ucine zivot zabavnijim i moze se bez njih i SPORT je keva relaksiras se i imas mnogo bolje raspolozenje.

Kexi roditelji ti pomazu indirektno da se resis nekih stvari koji ti oduzimaju previse vremena bezpotrebno a nisi ni svesan!

Son of a gun ti lepo kaze, jos nesto juri bre picke kakve konzole kakvi bakraci e da i koristi kondom ;)…

bavim se biciklizmom i to ozbiljno… :lol:

malo da ozivim temu… mislim da sam se opametio, za nesto ne skroz, ali sam na dobrom putu, xbox igram pola sata, sat, eventualno sat ipo, sem petka, subote i nedelje… komp je skoro stalno ukljucen, kao i pre, ali ja sam za njim oko 3-4 sata dnevno, iz delova, sto je opet napredak, i vidim da imam vise slobodnog vremena, treninge sam jos ozbiljnije shavtio, sto je jos bolje… :smiley: ucenje manje-vise, poceo sam da uzimam knjigu, sad pola sata, 45 minuta, ok dovoljno za 2 predmeta, doduse nekad i za jedan, zavisi koliko je obimno… problem koji je ostao je moja zelja za kupovinom, ali i to cu da resim… nadam se :tmi: sad sam prodao svoj telefon (n95), i hteo sam da kupim neki fon, ali za fon do 200 evra, mislim da je bolje uzeti ipod touch 4g, pa sad cekam babinu i dedinu penziju da se malo ucipe, i da pazarim, ipod bi mi zamenio psp koji sam prodao, znaci i za igranje… a i dosta putujem, idem svuda, pogotovo ove godine, u martu trebam da idem u madjarsku, a na leto turska, slovenija, austrija, i mozda francuska… :slight_smile: pa mi treba neko prenosno ‘‘cudo’’… e sad razmisljao sam o onom sto mi je neko rekao da je bolje zabaviti se sa drustvom, pa razmisljam da kupim ceo rock band, i da ‘‘sviramo’’, a onda da kupim ipod oko 19-og aprila, za rodjus, pa nzm da li sad da uzmem ipod, a posle band ili sad ipod, a za rodjus band? :angel

:woot:

Znaš kako ćeš riješiti svoj problem sa kupovinom? Kupiš babi mjerač pritiska a dedi novu garnituru šaha. No money - no problem…:rolleyes:

Ovo je tacno. Citajuci tvoje postove, kexi, stalno imam utisak da ti ipak imas dosta para – kad sam isao u srednju i na fax, nisam mogao ni da sanjam o tako redovnoj kupovini skupocene elektronike i telefona ko sto si ti zaredjao. Imao sam jedan tv s ekranom velicine markice. Godinama skupljanih 200e pukao sam jednom na polovni ps2, cak sam morao da pozajmim. U dzepu nikad nista. I tako godinama.

S jedne strane nemas pare, s druge postujes roditelje. Ako mama kaze nema igranja vise od 2 sata dnevno, ja sam se toga pridrzavao. Nisam mogao ni da sanjam o tome da ostajem budan iza 1. Kada ti okruzenje i okolnosti ne daju da zastranis, nemas kud nego da se unormalis.

Glupo zvuci, ali ja bih trazio od roditelja da budu strozi. Vidis da je vredelo kad su ti oduzeli elektroniku. Ako si vec slabe volje (kao i ja, uostalom), onda puno pomaze kad drugi oko tebe imaju autoritet da ti nametnu model ponasanja. Ponekad ljudi ne mogu sami sa sobom.

Aj sa srecom, to sto pricas o svom problemu je vec pola posla.

para imam zato sto stekam, meni pare koje daju za dorucak ne potrosim, nego na stek, a u skoli budem gladan, jbg… ne moze drugacije, da jedem, ne bih imao para, a i baba i deda mi daju pare… :rolleyes:

Bolje tarzi neku strucnu pomoc dok jos nije kasno…wtf od usta za neku tehniku bez koje se moze preziveti,koja ce ti dosaditi,moze da crkne ili jos gore sta ako ti recimo ukradu ako se radi o telefonu i slicnim zezancijama.Na pun stomak mozak bolje razmislja…

Ajmo onda svi da ne jedemo pa ćemo imati para za 4g telefone, rockband i PSP =)

Uzimaš iz usta za parče tehnike… Nisi ti čitav!!! Da morao sam ti malo strožije reći… Zaista te ne razumem!!!

'Aj, taman za mesec dana skupi se za Iphone, moze se izdrzati :stuck_out_tongue: Nego, evo, da dodam na temu, PS3 i Xbox 360 nisam palio nedeljama, istekao mi gold -.- a za PC kad god sam seo dosao sam na ovaj forum. Jednostavno, vise ne razumem smisao zasto igram igre.

Sto budes postajao stariji to ce te manje zanimati igrice.

^ wrong

Mada, u njegovom slučaju… verovatno istina.

I u mom slučaju takodje… Ko bi rekao da će mi igre ikad dosaditi, ali eto jesu…

Cudno je, ali to se desilo odjednom. Za primer, da uzmemo da se danas to desilo. Juce igram normalno igrice, odem na spavanje. Probudim se, jutarnja smena u skoli, odem i odrobijam. Na putu do kuce retko kad idem sa nekim, jer su svi po selima ili na drugom kraju grada. Danas (za primer) kada sam se vracao pogledao sam oko sebe i pokusao negde smestiti te igre koje igram, to sto sam “postigao” u tim igrama. Dok sam ih igrao, osecao sam se kako stvarno nesto postizem, ali sada kada pogledam unazad vidim da tu nema nicega sem obicne igre. Na primer, dok igram, dozivljaj je sledeci:

Igram RDR, atmosfera je odlicna, osecam se kao da sam u kaubojskom filmu, ubijam “zloce” i dovodim pravdu u gradove… ili sta je ostalo od njih.

A kada pogledam, kada bi me neko pitao sta sam radio:
Igrao sam tamo neku vestern igru.

Doduse, kod mene je sve naglo pocinjalo i prestajalo, pa i ovo. Sumnjam da je ovo kraj mog igrackog dozivljaja ali onakog intezivnog kakav je bio vise nece biti.
Dani, protraceni >.>

Ali ima i svetlija strana, kada gledam one americke zaludjenike za pc i wow ja sam dobro prosao :smiley:

@gresley
Desavalo se i meni to vise puta… Sednem za PC ili Xbox i onako gledam u fazonu:’'Sta sam ja radio sve to vreme???" i onda za koji dan opet sednem i igram kao nekad ne razmisljajuci uopste o bilo cemu… Hocu da kazem da zavisi od coveka… Kod mene zelja za igrom dolazi i prolazi u mahovima.

isto i kod mene, u januaru i do pola februar ja sam zavrsio mng, bas mng igrica, a sad, jedan dan mi se bas igra, 2 ne mogu da igram nista, i opet tako u krug…

Kod mene želja za igranjem nikad neće proći. Znam to zato što volim taj dio sebe i njegujem ga. Da pojasnim, kad si dijete i kad maštaš šta ćeš biti kad odrasteš, želiš razne stvari, i u suštini možeš i biti sve što poželiš. Kad odrasteš, to si što si, i veoma teško možeš postati nešto drugo. Igranje video igara je moj način da kažem sebi da još uvijek mogu postati sve što želim: Kauboj, astronaut, ratni heroj, policajac ili mafijaš, ljubavnik, plaćeni ubica ili pokemon… Nisam samo odijelo sa kravatom, službeni dopis ili sastanak…

Ja na igre nisam nikad gledao kao nesto u sta bih se uziveo,igre mi koriste za cistu zabavu,kao i filmovi.Zato u poslednje vreme(tj. od kad sam kupio pristojan monitor) mnooogo vise gledam filmove i serije nego sto igram igre,mada je bila i susa dobrih igara,videcemo kad krenu da izlaze hitovi.Uostalom,zato ne volim horor igre,filmovi jos i mogu da prodju(pogotovo sa devojkom :slight_smile: ).Ma koliko Amnesia bila odlicna igra,meni se ne svidja.Isto je i sa ne bas toliko strasnim igrama,kao Bioshock i Dead Space.Svi hvale te igre,ja sam pokusao svaki naslov da odgiram,ali krenem,nesto me trzne i ja bez razmisljanja obrisem igru,sve se mislim “koji ce mi ovo djavo u zivotu!?”.