Ovog leta u Novom Sadu po prvi put se organizuje jedan gejming događaj međunarodnog karaktera, International Gaming Festival, koji će se održati na SPENS-u, od 8. do 10. jula. Organizatori obećavaju najveći događaj ovog tipa u regionu, sa preko 200 igara koje će se moći isprobati, prezentacijama kompjuterske opreme i turnirima u više popularnih igara.
Ne čudi me da se tako nešto desilo. Kad smo tu gde smo, sa nesposobnim ljudima.
Kad je bila promocija COD AW u igraonici ovde u BG, koju je organizovao Computerland, bilo je sličnih problema. Drug i ja smo stigli tamo malo ranije, oko 10-ak minuta, ali su nas svejedno pustili unutra i bilo smo među prvima. 10 minuta pre početka promocije su i dalje instalirali COD, na nekim konzolama je pisalo da je ostalo po 20-ak minuta do kraja instalacije. Ok, ajd, to nije tako strašno, ali su trebali da instaliraju COD i na PC, međutim to nisu mogli da urade na vreme zbog nekih problema oko servera ili tako nečega, ne sećam se baš najbolje, pa je turnir održan na konzolama. Za ostalo su bili ok i korektni, u toj meri da sam se baš prijatno iznenadio. Oni nisu imali problema oko sponzora, a mislim da je, između ostalih, i Razer bio jedan od njih.
Na Japanizmu, koji sam mislio da se održava drugi ili treći put, a ne osmi put, je opet bilo nekih gluposti oko organizovanja turnira u više igara, prvenstveno SFV, Guilty Gear, One Piece i Tekken, što je frustriralo one koji su tamo bili zaduženi oko organizovanja toga, u toj meri da su počeli da se deru na ljude koji su se okupili da gledaju. A da ne spominjem kako je taj “turnir” bio smešan. Bilo je tri monitora, sa dva PS4 i jednom PS3, zavučeno u jedan ćošak, iza dela koji je služio kao recepcija/lokacija za promociju i prodaju Darkwood izdanja.
Neki imaju volju i želju, ali mi deluje kao da uglavnom nemamo potrebnu organizaciju za tako nešto. Kao i da je većina onih koji su zaduženi za nadgledanje često nesposobni i nestručni, te zajebu one koji moraju sve da povežu i osposobe. Brate mili, iz onog teksta se dolazi do zaključka da je ejdna osoba bila zadužena za povezivanje i osposobljavanje 40 računara… Šta više reći.
Izgleda da se ovakvih stvari uvek late ljudi kojima baš organizacija i ne ide. Verovatno zato što oni koji su sposobni za te stvari znaju koji je to ogroman posao, vreme i novac, a ne mogu se sva tri zameniti entuzijazmom i željom.