Nekada davno sam obožavao da gledam Formula 1. Sećam se kao klinac, sednem sa bratom preko vikenda, navijam kao huligan za Hakkinena dok brat bodri Schumachera. Da, ja sam bio jedan od retkih ljudi koji su navijali protiv Mihaela, ali uživao sam kako vozi Hakkinen, a onda kasnije Raikkonen. Slab sam na fince, šta da kažem! Sve u svemu, uporedo sa tim nedeljnim gledanjem formule, uživao sam, tada misleći, u najboljoj simulaciji, Formula 1 na PlayStation 1 konzoli! Kakvo je to savršenstvo bilo, au! Tako da i dalje čekam taj kvalitet da se ponovi! Šalim se malo, evo sada na godišnjem nivou, dobri ljudi iz ComputerLanda nam šalju igru kako bi uradili review, ali eto mi uvek kasnimo. Mada prošle i ove godine, F1 igra stvarno ima poboljšanja, ali ono šta je najbolje, ne prestaje da oduševljava kako vizuelnim spektaklom tako i dobrim gameplay mehanikama.
I da, znam šta ćete reći, opet nova sezona, opet nove bolide, opet ista staza ali sa svežim slojem farbe. I jeste, F1 igre godinama funkcionišu po tom principu. Ali ono što F1 25 uspeva jeste da sve te već poznate elemente nekako izbrusi do savršenstva, svake godine novo savršenstvo, kapirate već. Ne znam da li je placebo, ali prva stvar koju primetim uvek kada sednem u bolid i krenem da vozim (sa svim mogućim uključenim pomagalima!) je koliko su kontrole dobre, zategnute, skoro pa savršene. Kažem placebo jer ne igram nonstop u toku godine a i nisam neki nenormalni stručnjak kada su u pitanju simulacije, ali stvarno svake godine deluje bolje i bolje.
Što se tiče samog gameplaya, vožnja je očigledno najvažniji deo, i tu F1 25 razvaljuje. Bilo da koristite kontroler ili volan, osećaj je fantastičan, mada volan nisam probao ali jako dobar drug igra PC verziju u svom setupu od 1500-2000 eura i ne propušta dan nakon izlaska igre da mi to nabija na nos. Fizika bolida je realističnija, gume se ponašaju drugačije u zavisnosti od stanja staze, a svaki sudar ili proklizavanje se stvarno oseća, ima svoje posledice, igra vas kažnjava ako ste nespretni. Nema više laganog “resetovanja” i povratka u trku kao da se ništa nije desilo, greške se kažnjavaju. I to baš kako treba, kao i u svakoj simulaciji. AI protivnici su napokon na nivou koji pruža izazov, ali bez frustracije. Voze pametno, prave greške, znaju da vas pritisnu kad treba, i čini se da više ne idete uvek “voz na šinama” kako je to bilo u nekim ranijim verzijama. Ove godine vožnja ima više duše, više nepredvidivosti, a to je nešto što sam baš voleo. Pogotovo kada AI počne da pravi taktičke greške u strategiji pit stopova, što vam može dati još jednu priliku da dođete do podijuma. Ti sitni detalji su super odrađeni, unose život u igri, nekada nemate osećaj kao da igrate protiv AI-a, nego protiv običnih ljudi koji eto prave tupave greške jer su… ljudi.
Karijera je možda najbolji deo ove godine. Postoji osećaj progresije koji je nekako prirodniji nego ranije. Počinjete u nižim timovima i polako gradite svoje ime, poboljšavate bolid, učestvujete u političkim i tehničkim aspektima tima. Ne radi se samo o vožnji, već i o donošenju odluka koje imaju realne posledice. Možete igrati sezonu po sezonu ili se upustiti u “My Team” mod koji vam dozvoljava da sami kreirate svoj tim od nule. Ove godine My Team mod dobio je na dubini ako tako mogu da kažem, ne birate više samo sponzora i boju bolida, već se bavite i razvojem infrastrukture, odlučujete koji delovi bolida će se razvijati pre, a koje treba unaprediti tek kasnije. Ako ste dovoljno posvećeni, možete transformisati tim iz autsajdera u apsolutnog favorita, i sve to bez osećaja da je proces nerealno ubrzan ili uprošćen. U praksi, ovo znači sate i sate igranja u kojima ćete se boriti za svaki poen. Jedna od najlepših novina je i opcija za sprint vikende, što unosi dodatnu dinamiku u samu sezonu. Možete birati između klasične strukture ili modernizovane verzije sa sprint trkama, što menja strategije i pomaže da sezona ne postane monotona. Takođe, novi Challenge mod donosi kratke, ali intenzivne zadatke inspirisane realnim momentima iz F1 istorije, i pravo je osveženje ako želite brzu dozu akcije.
Tu su i novi, maleni dodaci koji uključuju novi sistem dinamičkog vremena, nove kamere i detaljniji HUD koji je sada prilagodljiv do sitnica. Sve to daje još više slobode igračima da podese igru onako kako njima odgovara. Prikaz kišnih kapi na viziru, prskanje vode i refleksije na stazi sve je to doterano do sitnih detalja. Na Series X, igra radi savršeno u 60 fps-a, čak i u najzahtevnijim uslovima. Jeste da ne izgleda kao na PC-u kada se odvrnu svi detalji na max, ali ponovo, za konzolu, ovo je i više nego dobro. Animacije inženjera, publike i detalja pored staze sada deluju uverljivije, a meniji su brži i responzivniji nego pre.