Uvek sam se pitao, šta bi neki timovi sve mogli da naprave da nisu ograničeni radom na nekim popularnim IP-evima. Retko koji tim ima tu slobodu da napravi svoju dream igru, ali ova godina je dokaz da to ume da se desi, pogledajmo samo Clair Obscur: Expedition 33. MercurySteam je jedan od tih studija, španski tim koji je do sada radio na nekim legendarnim, sjajnim naslovima koji svi obožavaju i vole: Castlevania Lords of Shadows 1 i 2, Metroid Samus Returns i Metroid Dread. Proteklih nekoliko godina, MercurySteam je radio na svojoj igri, novom IP-u koji je hteo da plasira svim ljubiteljima pomenutih igara, ali sa dozom originalnošću koja jednostavno fali starim IP-evima. Tako se rodio Project Iron, koji je postao Blades of Fire, nova igra MercurySteama, nova akciona metroidvania koja će vas oduševiti u aposlutno svakom smislu te reči.
Blades of Fire je igra u kojoj nemate mogućnosti da pravite lika, već preuzimate ulogu Aran de Lira, prognani sin vođe kraljevske armije, koji je svoj mir našao u šumama nadomak grada. Njegov mirni život biva prekinut kada oseti da je njegov prijatelj u nevolji, prijatelj koji na žalost, mu umire na rukama i pre toga mu prenosi neverovatno težak zadatak – ubij Kraljicu Nereu. Njegov prijatelj je imao pratioca, mladog naučnika Adso, koji će u toku ove avanture praviti društvo Aranu, i ne, neće blebetati nonstop.
Na početku vi imate taj jedan ultimativni zadatak, ali kako igra odmiče, priča će se račvati. Upoznavaćete likove koji će vam davati zadatke jer ćete shvatiti da zakazivanje sastanka sa kraljicom je mnogo komplikovanije nego što ste mislili. Mapa je podeljena u manje regije u kojima ćete morati da rešite određene zadatke, i svaki rešen zadatak će vas odvesti do druge mape. Blades of Fire je metroidvania po izvedi, tako da svaka mapa će imati tajne prolaze, prečice koje ćete vremenom otključavati kako bi navigacija po njima bila lakša. Mada čak i tada, kako napredujete kroz igru, nailazićete na delove koji su poprilično umršeni i komplikovani za orjentaciju i onda morate ili da zapisujete ili pamtite.
Adso je jako kul saputnik. Ovaj koncept je sigurno pozajmljen od poslednja dva God of War naslova, ali za razliku od te franšize, Adso prosto ne dosađuje igraču u ovoj igri, već ima jako bitnu ulogu u razvijanju priče i svega šta vi vidite. Aran je jednostavan, sirov lik ako bih mogao tako da kažem, jednostavno ne gubi vreme na stvari koje zahtevaju malo više razmišljajna. Zbog toga, tu je Adso. Kada je pored vas, beležiće apsolutno sve na šta budete naišli i sva stvorenja koja budete ubijali ili susretali. Isto tako Adso je savršen alat za pričanje ove neverovatne priče. Ono šta Aran ne shvati, Adso je tu da objasni, jer njegov smisao u ovoj igri je da zna i zapaža apsolutno sve. Čak i njhova lična priča neće odmah biti prikazana igračima, već ćete je otkrivati u toku konverzacije sa njim.
U Blades of Fire ćete imati lakše zagonetke koje će se najviše oslanjati na ambijent u kojem se nalazite, a Adso će biti ključni faktor u rešavanju istih, sa zaključcima do kojih često ne možete samostalno doći, jer je Aranovo znanje ograničeno. Upravo zbog toga, za razliku od God of War igre, simbioza Arana i Adsoa je ovde savršeno odrađena. Iako prolazite kroz bukvalni pakao, Adso i Aran će uvek naći vremena da se našale, a moram da priznam da u toku igranja ćete sresti neke genijalno kreirane i napisane likove koji će vas oduvati s nogu. A ukoliko vam nekada Adso slučajno dosadi, iako mislim da je to nemoguće, uvek ga možete poslati u kamp, da studira i slika sve šta je video, dok vi avanturu možete nastaviti sami, sve dok vam ne bude bio potreban.