The Artful Escape - recenzija

The Artful Escape je platformer razvijen od strane Beethoven & Dinosaur studija, izdat od strane Annapurna Interactive za Microsoft Windows, Xbox One i Xbox Series X/S. Igra je izašla 9. septembra 2021.

Moram odmah da se osvrnem na “platformer” deo iz prvog pasusa. U stvari, ova igra je više interaktivno iskustvo nego igra. Možemo reći da je autor iskoristio video igru kao medij za priču o egzistencijalnoj krizi kroz koju prolazi (svaki?) umetnik.

Priča počinje u gradu Calypso, u Koloradu, malom mestu poznatom po najboljem folk-muzičaru iakda - Džonsonu Vendetiju. Tu se upoznajemo sa Frensisom Vendetijem, koji je nećak slavnog muzičara a ujedno i glavni protagonista igre.

Frensis je takođe muzičar, i na njegovim plećima je teško breme da i on sam mora biti folk veličina poput slavnog ujaka. Ne pomaže ni to što ga meštani i poznanici konstantno podsećaju na to i porede sa Džonsonom. Teskoba i pritisak Frensisa guraju u sve veći osećaj izgubljenosti i potiskivanje sopstvenog duha zarad onog što mu je već nametnutno kao sudbina.

Igra počinje dan pred veliki muzički festival na kom će Frensis pokazati koliko je dostojan ujakovog imena. Grad je pun gostiju, u vazduhu se oseća važnost događaja. Komande su jasne, idete kroz grad i razgovarate sa svima koji su dostupni. Dijalozi nisu obavezni, ali vam daju uvid u situaciju u kojoj se Frensis nalazi, šta se od njega očekuje i koliko mu je nelagodno sve što se dešava. Čak i lokalni organizator muzičkih događaja ima svoje zahteve da Frensis isključivo svira Džonsonove pesme, što dodatno gura Frensisa u ponor iz kog se ne vidi izlaz.


Frensis odlučuje da nešto mora da promeni, što se “slučajno” poklapa sa posetom misterioznog vanzemaljskog bića koje mu nudi putovanje koje će ga promeniti zauvek. Odjednom, Frensis se nalazi u svemirskom rock odelu sa svetlosnom gitarom.

Vrlo jednostavno, krećete se levo desno kroz nivo, držite X i time svirate gitaru. Na A je skok/dupli skok. Ukoliko tokom skoka ponovo pritisnete X, dobijate još jedan “turb-jump” koji je zgodan za preskanje većih razdaljina. Ukoliko promašite platformu, igra vas vraća par koraka unazad da probate ponovo.

Prava poslastica za oči i uši nastupa u ovom delu igre, gde putujete kroz univerzum, svirate gitaru i pokušavate da savladate bossove tako što im servirate najbolju svirku ikada.

Cilj je da koristeći XYAB/LB/RB dugmiće svirate kombinaciju koja se pojavi na ekranu. Ponekad lako, ponekad teže, ali sve u cilju audio vizuelnog spektakla.

Kad smo kod vizuelnog, igra je prosto prelepa, posebno zbog art stila koji pršti imaginacijom svakog trenutka, u bilo kom kutku svemira da se nalazite. Prelepi parallax nivoi, prepuni svetla, refleksija i neona. Sve je nasvirano na 11, psihodelija koja se skoro preliva iz ekrana. A i kako drugačije jedna svemirska glam opera uopšte da izlgeda? Bowie, Queen, Jimmy Handricks i ostali bi rado bili na ovom galaktičkom putešestviju. Muzika je odlična, ruku pod ruku sa vizuelnim delom naslova. Autor igre Johnny Galvatron, je dobrim delom zaslužan za soundtrack, te svakako opravda svoje ime.

Na kraju, svako putovanje je otkrovenje nečega, a u ovom slučaju pronalaženje sopstvenog i iskrenog, što je često zatrpano pogrešnim očekivanjima ili nam nametnutno da smo nešto drugo.

Artful Escape je dosta kratka igra i možete je preći za par sati ili jednog sedenja. Preporuka za svakog ko želi malo da se odmori od dosadnog i predvidivog gejminga, ili prosto da uživa u predstavi, ovo je obavezno iskustvo.

16 Likes

Dobar tekst.

Nisam ni čuo za igru dok je nisi specifično pohvalio pre koji dan. Po mnogo čemu deluje ko da bi mi savršeno legla, jedino me malo odbija taj momenat kad su igre više ‘iskustvo’ nego, jel te, igre.

Nekada me ideja igre koja nudi prvenstveno vajb oduševljavala, sad kad sam mator i džangrizav oću da me angažuje i kroz gameplay.

Al igraće se ovo u nekom trenutku skoro pa sigurno. :+1:

2 Likes