Poslije nekih mjesec dana koristenja nove Nintendove konzole i nove perjanice u Legend of Zelda serijala, odlucio sam baciti na vituelni papir nekoliko misli vezani za hardver i samu igru.
Nintendo Switch
Iako je Nintendo predstavio jedinstven koncept sa Switch konzolom, ona i dalje ostaje nepogresivo Nintendo konzola: slaba u odnosu na konkurente, nabacana sa dosta motion tehnologije i gimmick fazoncica, oslanja se prije svega na snagu Nintendo masinerije na svoj (ne)uspjeh.
Konzola je relativno dobro sklopljena, centralni displej daje osjecaj kvaliteta, prije svega zbog tezine i osjecaja da ne drzite komad plastike u ruci. Joyconi su plasticni, pa malo kvare ovaj utisak, ali nije dealbreaker.
Displej je dovoljne rezolucije da vas ne bole oci, ali na ovu dijagonalu, 1080p displej bi ipak bio bolji izbor. Nazalost, posto je uz konzolu dosao i hibridni koncept handheld/konzola, zarad ocuvanja i ovako loseg vremena trajanja baterije morao je ici i displej manje rezolucije. Ne samo zbog potrosnje displeja (na uporednim testovima svjetline on cak i nije neki potrosac), nego prije svega da bi se mogao raditi underclock Tegra 1 procesora, a 1080p rezolucija bi ovde pravila problem. Displej takodje ima i dobre uglove gledanja, ali se mora napomenuti da bi u uslovima minimalnog osvjetljenja displej ipak trebao biti svjetlji.
Joyconi u mjesec dana koristenja nikada nisu pokazali ni naznaku praznjenja, sto je za svaku pohvalu. Ono sto nije za pohvalu je sto se na plastici primjeti tamniji dio gdje inace pocivaju ruke, tako da se cini da ce i zanjih biti potrebna neka navlaka ili zastita. Gumice se ne trose, te nema potrebe za “kapicama”.
Baterija je poprilicno losa, te 3h igranja je veoma optimisticna prognoza za neke jace naslove. Ako se uzme u obzir da je displej 720p i da je procesor na 30% upotrebe kada je konzola u handheld modu, ovo tek dobijete ideju koliko je baterija slaba. Naravno, to je Nintendo, i vjerovatno nas u skorijoj buducnosti ocekuje battery expantion pack, zajedno sa jos 15 oficijelnih dodataka konzoli.
Dock je nista drugo do glorifikovani komad plastike sa hdmi out, i ac in. Zapamtite ovo, posto ce biti bitna stvar u nastavku teksta.
Dakle, sama konzola odaje utisak dobro sagradjenog parceta tehnologije, koji ispred sebe ima veliku potencijalnu biblioteku igara, kao sto je imala svaka Nintendo konzola do sada. I upravo ova cinjenica je najveci problem ove konzole:
Prije svega, konzola je preslaba da bi se radili portovi AAA third party igara, tako da ce i ova konzola biti podrzana isto kao i svaka Nintendo konzola do sada, ako zanemarimo NES i SNES konzole. Dakle, na kvalitetan third party lineup igara mozete da zaboravite odmah u startu. Bice ovde dosta indie naslova, portova 5 do 15 godina starih igara, sve u cilju da se pokupi kakav-takav profit na ovoj konzoli.
Sama konzola je izbacena uzurbano, samo da bi izasla prije nego MS izbaci svoju najjacu konzolu, a ovo vidimo po vise stvari. Prvo, kada uzmete Switch, odmah morate da radite day-one software update. Nije ovo kao na Xbox One konxoli gdje je konzola bila uveliko u proizvodnji kada su odlucili da skinu obavezan online/DRM, pa su shvatili da moraju da patchuju prvi dan, ne, ovo je konzola koja je izbacena bez zavrsenog OS-a, samo da bi izasla sto prije. Sam eshop na prvim iteracijama OS-a cak nije imao ni muzike, te je na ovaj nacin upotpunjavao utisak groblja koji je ostavljao eshop. I am Setsuna, Legend of Zelda, i jos devet Neo-Geo igara prave Nintendovo eshop groblje, te ja prvi nisam imao sta da kupim na konzoli, iako sam bio spreman da potrosim pare.
Online servisa i dalje nema, bice kazu na ljeto. I tada ce se placati, ali ce chat raditi preko aplikacije na mobilnom telefonu. Direktan citat je “necete se morati muciti sa glomaznim slusalicama, nego cete moci chatovati sa drugarima sa sitnim slusalicama za mobilni”. Nije direktan citat, parafraziram.
Zadnja stvar u lancu Nintendovog soft lansiranja konzole je sami nedostatak konzola. Rafovi su prazni, konzola nema, a potraznja je velika. E sada, jedna strana interneta trubi da je potraznja tolika da ne mogu da podmire sve potencijalne kupce. Druga strana govori da Nintendo uvijek pravi vjestacki nedostatak konzola na trzistu i time vjestacki podize potranju kupaca. Istina je, po mom misljenju, izmedju. Nintendo je, jednostavno receno, skrt.
Skrt, zato sto ne zele da rizikuju da imaju visak konzola u skladistima, a da se one ne prodaju, pa tako uporno projekcije stavljaju na neprirodno niske brojke, tako da je proizvodnja malena, a i uvijek mogu izbaciti vjest da je prodaja nadmasila projekcije.
Dalje, skrti su zato sto prodaju konzolu za 350$ sa gotovo identicnim hardverom kao Nvidia Shield tablet koji je prije dvije godine kostao 200$. Legend of Zelda u digitalnom obliku kosta 70$/e, zato sto je to cjena fizicke kopije, a tu je cjena opet veca zato sto su se odlucili na ketridze kao format za cuvanje igara. Da su u ovu cjenu od 350$ uracunali i igru 1-2 Switch, koji je nista vise nego demo za joycone, cjena bi bila pitkija, ali oni ovu igru prodaju za 50$. Nintendo.
Neka vas ne zavaraju odlicne brojke prodaje Switch konzole, ovo je samo odgovor na novu Zelda igru, a ne na novu Nintendo konzolu. Zelda i dalje pravi ogromne talase u gaming svijetu, dok Nintendove konzole na ovakvom trzistu vise nemaju sta da traze. Dovoljno je reci da je Wii U imao najvecu prodaju od izlaska konzole kada je izasla nova Zelda igra. Dakle, trenutni uspjeh Nintendo konzole je vezan samo za izlazak Zelda igre i nista vise.
Ako gledamo realno, Switch ne moze biti primarna konzola za ne-Nintendo fana. Third party AAA igara nece biti, dok ce multiplayer iskustvo biti daleko siromasnije u odnosu na konkurente. Ostaje nam trziste pravih Nintendo fanova, kao i trziste ljudi kojima treba druga ili treca konzola, te trziste roditelja koji hoce da djeci ponude zanimaciju. Definitivno ne velik dio kolaca.
Zadnji dio ove price je skrtost Nintenda. Joyconi 80$. Pro controller 70$. Ona glorifikovana plastika koja je dock sa dva in/out porta? 90$.
Ali ajde, nije sve tako crno. Kada prestanu da proizvode hardver, valjda ce moci da dominiraju softverom u buducnosti. Ako nam Miamoto pozivi, iako mi se cini da i njemu dusa lagano umire dok gleda kako vise ni jedan od trikova hardver tima ne prolazi.
Legend of Zelda Breath of the Wild
Sada vec mozemo da predjemo na bolji dio ponude.
Bilo bi vrlo tesko opisati ovu igru u par rijeci, ali situacija pistolj-na-celo-i-opisuj rekao bi da je ovo najbolja open world igra sa najboljom eksploracijom, i najboljim enginom za fiziku ikada.
Ne brinite se, nema spojlera.
Na samom pocetku igre izlazite na The Great Platou. I stvarno kada vidite koliko je to podrucje, ono stvarno opravdava ime. Na kraju igre vidite da je to najmanje podrucje u igri, i nista drugo nego tutorija. Odlican tutorijal, koji vas tako postepeno i prirodno uci mehanikama igre, tako da to postaje organski dio igre i ucenja pravila ovog svjeta. A pravila su kao i u nasem svjetu, prvenstveno zbog odlicne implementacije fizike u svijetu i zbog velikog broja mehanika koje su inkorporirali, a koje savrseno rade u sprezi jedna sa drugom. Sve ovo cini najbolju depikciju realnog svijeta kojeg sam do sada vidio u svijetu igara.
Vidite gomilu boglina koji su previse jaki za vas, i stjenu iznad njih… Hmm, da li bi mogao gurnuti stjenu na njih? Da, moze.
Vidite gomilu boglina, i stjenu koja je daleko od njih… Hmm, da li bi mogao staviti bombu kod stjene, a njih namamiti do podnozja. Da, moze.
Vidite bogline kako spavaju za vrijeme oluje… Hmm, da li bi mogao ostaviti gomilu metalnog oruzja pored njih i probuditi ih, a njjih da strefi grom? DA!!!
Da ne duzim, ovo je stvarno otvorena igra, i stvaran sandbox. Sve sto vam se cini logicno, i da bi moglo upaliti u stvarnom svjetu, pali i u igri. Mapa je potpuno prazna, i vasa duznost kao istrazivaca je da je popunite svojim oznakama gdje je sta.
U vremenima gdje smo uslovljeni Ubi otvorenim svjetovima da nema eksploracije nego ciscenja tackica na mapi, ovo je stvarno Breath of the Fresh Air. (Previse?)
Vizuelna prezentacija vuce na izgled Wind Waker igre, ali je ovde otvoreni svijet stvarno impresivan, kako velicinom, tako i kolicinom sadrzaja na koji mozete naici, te ovako prezentacija jos vise sija. Otvoreni svijet je ogroman, ali prepun detalja i sitnica koje se danas mogu naci samo u ND igrama i MGS (Kojima) igrama, te cete i nakon 50h igranja ostati iznenadjeni nekim detaljem u svijetu ili cete naici na dio svijeta koji do sada niste vidjeli.
Igra je koncept dungeona zamjenila sa shrine-ovima. Nagrada na kraju ovih manjih zagonetki je spirit orb. Sa cetiri orba mozete da uradite upgrade stamina metra ili health metra. Oba su veoma bitna, tako da je pozeljno uraditi sto vise shrine-ova, ali nije neophodno. Mora se reci da su shrine-ovi mogli biti malo zahtjevniji ili komplikovaniji, ali cesto je i samo nalazanje shrine-a dio zagonetke.
Na ovaj nacin se ne razbija pacing igre, te svaki shrine je 5-10 minuta rjesavanja, i vracate se u istrazivanje svijeta.
Uz ovaj jednostavniji opis svijeta valja dodati da je svijet veoma vertikalan-uz svaku povrsinu se mozete popeti, jedino ogranicenje je temperatura i stamina metar.
Borbeni sistem je zadovoljavajuci, iako moze biti slomljen na deset razlicitih nacina. Najvise smeta mehanika ostecenja oruzja prilikom koristenja, tako da u svaku borbu koju ulazite trebate vidjeti ima li smisa, posto mozete izgubiti dobar mac ili bumerang, a da ne dobijete nista da valja zauzvrat. Ovde bi se mogao ocekivati neki tweak da bi oruzje bilo pogodnije za koristiti. Stanje kakvo je sada vise tjera da izbjegavate borbu tamo gdje nije neophodna, te je uvijek lakse protrcati pored protivnika i sacuvati sva oruzja netaknuta. Jedina pozitivna strana ove mehanike je sto cete cesto traziti alternativne nacine da rjesite neke susrete sa protivnicima.
U mehaniku brzog trosenja oruzja, cesto ce vas na pocetku nervirati to sto ako vam je previse hladno ili vruce, gubite energiju. Ovo poprilicno ogranicava istrazivanje, i vraca vas na neke questove da bi dobili bolji gear, ili bar onaj koji stiti od hladnoce ili toplote.
Od price ne ocekujte previse, tako da necu ni obracati previse paznje na nju. Svi elementi Zelda igre su tu, sada uz povremeni voice acting, i porpilicno ceste ‘uh’, ‘ah’, i ‘hmmm’ od NPC-eva.
Uz ove, tehnicke aspekte igre, moram reci da igra ima odlicnu atmosferu, te budi u vama zelju za istrazivanjem. Dosta recenzenata je usporedjuje sa osjecajem koji su imali kada su prvi put igrali Ocarina of Time igru. Posto je nisam igrao odmah na izlasku, nego daleko poslije toga, ne mogu usporediti da li je slican wow osjecaj.
Sve u svemu, odlicna igra. Ocekujem da ce Ubi (i ostatak industrije) sa svojom copy/paste politikom da dosta iz ove igre destilira i inkorporira u svojim igrama, ali naravno, sa daleko manje uspjeha i razumjevanja. Ako se jos neko ugleda na igru, nece pogresiti.
I na kraju, da li se isplati kupiti Switch i Breath of the Wild? Pa sve zavisi, da li ste Nintendo fan? Ako jeste, onda se isplati. Ako vam je ovo druga ili treca konzola, i imate para da gore u dzepu, onda se takodje isplati.
Ako zivite na Balkanu, onda se ne isplati. 
Ako imate veliku zelju da igrate Breath of the Wild, preporucujem da nabavite Wii U i predjete ovu igru, vizuelno necete uopste biti zakinuti, a dobicete jedno od vjerovatno najboljih iskustava ove generacije.
Ko je sve procitao, ima pice od mene.
