U suštini, ja mislim da su odvojeni.
Tj. ja sam 2x tamo naišao na takav kvart, jedan kad je utakmica bila, tzv. Bajo Flores deo grada, za koji sam unapred znao kakav je. I drugi put, kad sam slušao druga genija da je bombonera na još jednu stanicu, a ja znam da nije. I tako pređemo most i uđemo u neki kvart preko mosta gde su samo oni kontejneri za brodove što prevoze i kao geto neki američki. Sreća ovo se desilo u 12-1 popodne, i da sam ja znao španski da nas vratim nazad instant. Opet, taj deo je bio ružan ali tamo nikad u životu ne bih otišao da se nisam zajebao.
Sam BsAs je ogroman, neverovatno veliki za evropske pojmove. Ali nigde u gradu ne možeš da naiđeš na barake, jednostavno ih nema, a bio sam u mnogo delova grada. Uzduž i popreko, ali imam utisak da nisam video ni 30% jer je enorman. A opet preletiš ga metroom i kvalitetnim autobuskim prevozom.
Bio sam u Palermu, Recoleti, Chacariti, centru, La boci, Nunezu, Puerto madero, villa Crespo(nije stvarno Villa), i nešto siromašnijim delovima grada, ali ne u barakama nego jednostavno vidiš da ne puca sve kao u gore navedenim delovima - Boedo, Almagro, Avellaneda, Parque patricios…
U suštini ovo sam ti iz glave čega se sećam.
Generalno, razlika između Argentinaca i Urugvajaca i u odnosu na nas je što su oba naroda jako mirni za naše pojmove. Odnosno mi smo svi toliko otišli sa živcima da je to strašno, a ni ne primećuješ dok ne odeš u neku državu preko.
Tamo 90% ulica je jednosmerno, sa 6 traka na primer, i svi voze polako, dok u Beogradu svaki put imam utisak da sam na auticima za sudaranje al da sam onaj lik što izbegavam sudar nego hoću da vozim. Glup primer, ali ja tamo nisam čuo sirenu za 20 dana i to nam je najfascinantnije bilo. Ta opuštenost i ležernost. Možda leži stvar i u tome što sam bio na leto kako mi je drug rekao, gde se oni ubace svi u taj letnji, lagani režim.
Razlika između Argentinaca i Urugvajaca je osim u platežnoj moći u tome što su Argentinci lagani, mirni, a Urugvajci isto to x10. Ja nikad nisam video ležerniji narod i to je ono što ih krasi.
Ona ulica u Montevideu La rambla uz reku(svi misle da je to more a to je reka La plata) je u tim letnjim danima kao prvi trejler za GTA V. Ono ljudi trče, piju mate, sede, igraju karte voze rolere motore, skejt, na plaži se cirka kupaju se zajebavaju se… Sve to na par minuta od centra grada. Neverovatno, ali zato i nije čudo što sve veći trend postaje da penzionisani ameri kupuju tamo kuće i prelaze da žive u Urugvaj.
Oba naroda krasi neverovatna ljubaznost, posebno prema nama srbima, gotive nas kad čuju odakle smo ali nisam siguran što
Više puta mi se desilo da ljudi idu negde, ja ih pitam nešto i oni ostave to što imaju i odvedu me bukvalno do mesta gde sam ja išao. Mislim da smo i mi generalno takvi, ali se to zbog svih sranja u zadnjih 30 godina ovde gubi polako, nažalost, postajemo previše zapadni.
I da, Argentinci mahom ne vole zapad i ameriku, posebno engleze, ali daleko je to od onoga kakvi smo mi sa komšijama, a Urugvajce zabole za sve to kao mene za Egipćane otprilike.
A opet, jedni druge smatraju braćom, vole se međusobno i ne postoji nikakva tenzija između njih.
Jedini spor između 2 naroda je čiji je tango. Argentinci tvrde da je nastao u Buenos Airesu(tango argentino) i to je u suštini prihvatio ceo svet, a Urugvajci onako stidljivo govore da je nastao u Montevideu. Šta je istina, ko zna… Možda je i Tesla hrvat
I da, jedna velika razlika u odnosu na nas i njih je što piju ko pi*ke u odnosu na nas. Tj. oni kad prave onaj Asado, oni to natenane satima piju vino, prave meso jedu lagano, a srbinu daj litru loze i da natovarim 10 ćevapa, 2 vrata i pola kile kobasice i da idem da legnem.
Oni su se krstili koliko ja mogu da popijem, nije im bilo jasno kako je to moguće.
Kad sam pio viski bez koka kole, nego normalno čist viski, krstili se kao vatru da gutam, neki njihov Vermut(ozbiljno piće, ukusno, piše 35 % alkohola valjda, a bukvalno je ko sokić) i još usput malo vina i ne znam čega već još. Ostadoše u šoku.
Što kaže Mile protiv tranzicije: Zavide nam na našem preterivanju. Oni bi da mi budemo umereni. Pa kad smo mi bilo umereni.
Takođe, tamo sve mnogo kasnije kreće, ljudi rade od oko 9 najranije pa 10 je neki prosek, a kreću da žive u 22-23 uveče. Ja sam posle neke tekme otišao u restoran u sklopu kog ima dečija igraonica. I slavi se dečiji rođendan ono 4-5 godina dete, slavlje u 3-4 ujutru iznose tortu, milion dece…
Oba naroda su veseli, imaju dar za ples, muziku, i evo ti jedan video, na šta možeš random da naletiš. Zatvori se ulica kad krene neko da igra i niko se ne nervira.
Nisi smorio taman posla, šta god te zanima piši, pitaj…
Nadam se da je okej odgovor.